Suppl., q. 61, a. 3
Može li žena uzeti drugoga muža ako je njezin prijašnji muž stupio u redovništvo prije konzumacije braka
Prigovor 1. Čini se da žena ne smije uzeti drugoga muža ako je njezin muž stupio u redovništvo prije konzumacije braka. Jer ono što je spojivo s brakom ne razrješuje bračnu vezu. No bračna veza i dalje ostaje među onima koji jednako polože redovničke zavjete. Dakle, time što jedan stupi u redovništvo, drugi se ne oslobađa bračne veze. Ali dokle god ostaje vezana uz jednoga brakom, ne može se udati za drugoga. Dakle, itd.
Prigovor 2. Nadalje, nakon stupanja u redovništvo i prije polaganja zavjeta muž se može vratiti u svijet. Ako se dakle žena može ponovno udati kada njezin muž stupi u redovništvo, i on se može ponovno oženiti kada se vrati u svijet: što je besmisleno.
Prigovor 3. Nadalje, novom odredbom (cap. Non solum, de regular. et transeunt.) zavjetovanje, ako je učinjeno prije isteka godine dana, smatra se ništavnim. Stoga ako se on vrati svojoj ženi nakon polaganja takva zavjeta, ona ga je dužna primiti. Dakle, niti muževljevim stupanjem u redovništvo, niti njegovim polaganjem zavjeta, žena ne prima moć ponovno se udati.
Naprotiv, nitko ne može obvezati drugoga na one stvari koje pripadaju savršenosti. No uzdržljivost je od onih stvari koje pripadaju savršenosti. Dakle, žena nije obvezana na uzdržljivost zbog toga što njezin muž stupa u redovništvo, te se posljedično može udati.
Odgovaram: baš kao što tjelesna smrt muža razrješuje bračnu vezu na takav način da se žena može udati za koga hoće, prema tvrdnji Apostola (1 Kor 7,39); tako se i nakon muževljeve duhovne smrti stupanjem u redovništvo ona može udati za koga hoće.
Odgovor na 1. prigovor: kada oba bračna druga polože jednak zavjet uzdržljivosti, nijedan se ne odriče bračne veze, stoga ona i dalje ostaje: ali kada samo jedan položi zavjet, tada se sa svoje strane odriče bračne veze, stoga je onaj drugi od nje oslobođen.
Odgovor na 2. prigovor: osoba se ne smatra mrtvom svijetu stupanjem u redovništvo sve dok ne položi zavjete, i posljedično je njegova žena dužna čekati ga do toga vremena.
Odgovor na 3. prigovor: o zavjetovanju koje je tako učinjeno prije vremena određenoga zakonom moramo suditi kao o jednostavnom zavjetu. Zato kao što onda kada je muž položio jednostavni zavjet njegova žena nije dužna vratiti mu bračni dug, a ipak nema moć ponovno se udati, tako je i u ovom slučaju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.