Suppl., q. 61, a. 2
Mogu li stupiti u redovništvo prije konzumacije braka
Prigovor 1. Čini se da čak ni prije konzumacije braka jedan bračni drug ne može stupiti u redovništvo bez pristanka onoga drugoga. Jer nerazrješivost braka pripada sakramentu ženidbe, utoliko naime što označuje sjedinjenje Krista s Crkvom. No brak je pravi sakrament prije svoje konzumacije, i nakon što je pristanak izražen riječima u sadašnjosti. Dakle, ne može se razriješiti time što jedan od njih stupi u redovništvo.
Prigovor 2. Nadalje, po snazi pristanka izraženoga riječima u sadašnjosti, jedan je bračni drug dao vlast nad svojim tijelom drugomu. Dakle, jedan može odmah zatražiti bračni dug, a drugi ga je dužan vratiti: i tako jedan ne može stupiti u redovništvo bez pristanka drugoga.
Prigovor 3. Nadalje, rečeno je (Mt 19,6): „Što je Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja“. No sjedinjenje koje prethodi bračnomu općenju učinio je Bog. Dakle, ne može se razriješiti ljudskom voljom.
Naprotiv, prema Jeronimu [Prolog. in Joan.] naš je Gospodin pozvao Ivana sa svadbe.
Odgovaram: prije bračnoga općenja među mužem i ženom postoji samo duhovna veza, ali poslije među njima postoji tjelesna veza. Zato, kao što se nakon bračnoga općenja brak razrješuje tjelesnom smrću, tako se stupanjem u redovništvo razrješuje veza koja postoji prije konzumacije braka, jer je redovnički život vrsta duhovne smrti, kojom čovjek umire svijetu i živi Bogu.
Odgovor na 1. prigovor: prije konzumacije brak označuje sjedinjenje Krista s dušom po milosti, koje se razrješuje suprotnim duhovnim raspoloženjem, naime smrtnim grijehom. No nakon konzumacije on označuje sjedinjenje Krista s Crkvom, s obzirom na preuzimanje ljudske naravi u jedinstvo osobe, koje je sjedinjenje posve nerazrješivo.
Odgovor na 2. prigovor: prije konzumacije tijelo jednoga bračnog druga nije predano u vlast drugoga apsolutno, nego uvjetno, pod uvjetom da nijedan bračni drug u međuvremenu ne potraži plod boljega života. No bračnim općenjem spomenuta se predaja dovršava, jer tada svatko od njih ulazi u tjelesni posjed prenesene mu vlasti. Zato također prije konzumacije nisu dužni vratiti bračni dug odmah nakon sklapanja braka riječima u sadašnjosti, nego im se dopušta razdoblje od dva mjeseca iz triju razloga. Prvo, kako bi u međuvremenu mogli promisliti o stupanju u redovništvo; drugo, kako bi pripremili ono što je nužno za proslavu vjenčanja; treće, kako muž ne bi smatrao malovrijednim dar koji nije čeznuo posjedovati (cap. Institutum, caus. xxvi, qu. ii).
Odgovor na 3. prigovor: bračno sjedinjenje prije konzumacije doista je savršeno s obzirom na svoje primarno biće, ali nije konačno savršeno s obzirom na svoj drugi čin koji je djelovanje. Ono je poput tjelesnoga posjeda i posljedično nije posve nerazrješivo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.