Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 61, a. 1

Može li ijedna stranka nakon što je brak konzumiran stupiti u redovništvo bez pristanka one druge

Prigovor 1. Čini se da čak i nakon što je brak konzumiran jedan bračni drug može stupiti u redovništvo bez pristanka onoga drugoga. Jer Božji bi zakon trebao biti naklonjeniji duhovnim stvarima nego ljudski zakon. No ljudski je zakon to dopuštao. Dakle, mnogo više bi to trebao dopustiti Božji zakon.

Prigovor 2. Nadalje, manje dobro ne priječi veće. No bračno je stanje manje dobro od redovničkoga stanja, prema 1 Kor 7,38. Dakle, brak ne bi trebao priječiti čovjeka da može stupiti u redovništvo.

Prigovor 3. Nadalje, u svakom obliku redovničkoga života postoji vrsta duhovnoga braka. No dopušteno je prijeći iz manje strogoga redovničkog reda u onaj koji je stroži. Dakle, dopušteno je prijeći i iz manje strogoga, naime tjelesnoga, braka u stroži brak, naime onaj redovničkoga života, čak i bez pristanka žene.

Naprotiv, Vjenčanim osobama je zabranjeno (1 Kor 7,5) uskratiti se od upotrebe braka čak i privremeno bez uzajamnoga pristanka, kako bi imale vremena za molitvu. Nadalje, nitko ne može zakonito činiti ono što je na štetu drugoga bez pristanka ovoga potonjega. No redovnički zavjet koji položi jedan bračni drug na štetu je drugomu, budući da jedan ima vlast nad tijelom drugoga. Dakle, jedan od njih ne može položiti redovnički zavjet bez pristanka onoga drugoga.

Odgovaram: nitko ne može prinijeti Bogu na dar ono što pripada drugomu. Zato, budući da konzumiranim brakom muževo tijelo već pripada njegovoj ženi, on ga ne može zavjetom uzdržljivosti prinijeti Bogu bez njezina pristanka.

Odgovor na 1. prigovor: ljudski zakon promatra brak samo kao ispunjavanje dužnosti naravi: dok ga Božji zakon promatra kao sakrament, po razlogu čega je on posve nerazrješiv. Otuda usporedba ne stoji.

Odgovor na 2. prigovor: nije nerazložno da veće dobro bude zapriječeno manjim koje mu je protivno, baš kao što dobro biva zapriječeno zlom.

Odgovor na 3. prigovor: u svakom obliku redovničkoga života brak se sklapa s jednom osobom, naime Kristom; prema Kojemu, međutim, osoba preuzima više obveza u jednom redovničkom redu nego u drugom. Ali u tjelesnom braku i redovničkom braku ugovor nije s istom osobom: stoga ta usporedba ne stoji.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.