Suppl., q. 59, a. 6
Smije li muž otpustiti svoju ženu zbog drugih grijeha kao što smije zbog nevjere
Prigovor 1. Čini se da i drugi grijesi osim nevjere razrješuju brak. Jer čini se da je preljub izravnije suprotstavljen braku nego nevjera. No nevjera razrješuje brak u određenom slučaju tako da je dopušteno ponovno se oženiti. Dakle, preljub ima isti učinak.
Prigovor 2. Nadalje, baš kao što je nevjera duhovni blud, tako je i svaka vrsta grijeha. Ako dakle nevjera razrješuje brak zato što je duhovni blud, iz istoga će razloga svaka vrsta grijeha razriješiti brak.
Prigovor 3. Nadalje, rečeno je (Mt 5,30): „Ako te tvoja desna ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe“, a Jeronimova glosa kaže da „pod rukom i desnim okom možemo razumjeti našega brata, ženu, rođake i djecu“. No oni nam postaju zapreke svakom vrstom grijeha. Dakle, brak se može razriješiti zbog svake vrste grijeha.
Prigovor 4. Nadalje, lakomost je idolopoklonstvo prema Ef 5,5. No žena se može otpustiti zbog idolopoklonstva. Dakle, na sličan način može biti otpuštena zbog lakomosti, kao i zbog drugih grijeha težih od lakomosti.
Prigovor 5. Nadalje, Učitelj to izričito kaže (Sent. iv, D, 30).
Naprotiv, rečeno je (Mt 5,32): „Tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, navodi je na preljub“. Nadalje, kad bi to bilo točno, rastave bi se činile po cijele dane, budući da se rijetko nađe brak u kojemu jedna od stranaka ne upadne u grijeh.
Odgovaram: tjelesni blud i nevjera imaju osobitu protivnost bračnim dobrima, kako je gore rečeno (čl. 3). Otuda su osobito djelotvorni u razrješavanju brakova. Ipak se mora primijetiti da se brak razrješuje na dva načina. Na jedan način s obzirom na bračnu vezu, i tako se brak ne može razriješiti nakon što je potvrđen, niti nevjerom niti preljubom. Ali ako nije potvrđen, veza se razrješuje ako jedna stranka ostane u nevjeri, a druga, obrativši se na vjeru, ponovno se vjenča. S druge strane, spomenuta se veza ne razrješuje preljubom, inače bi nevjernik bio slobodan dati otpusno pismo svojoj preljubničkoj ženi, te pošto ju je otpustio, mogao bi uzeti drugu ženu, što je netočno. Na drugi način brak se razrješuje s obzirom na čin, i tako se može razriješiti bilo zbog nevjere bilo zbog bluda. No brak se ne može razriješiti čak ni s obzirom na čin zbog drugih grijeha, osim ako možda muž ne želi prestati s općenjem sa svojom ženom kako bi je kaznio lišavanjem utjehe svoje prisutnosti.
Odgovor na 1. prigovor: premda se preljub protivi braku kao ispunjavanju dužnosti naravi izravnije nego nevjera, obratno je ako promatramo brak kao sakrament Crkve, iz kojega izvora on crpi savršenu postojanost, utoliko što označuje nerazrješivo sjedinjenje Krista s Crkvom. Zato se brak koji nije potvrđen može razriješiti s obzirom na bračnu vezu zbog nevjere prije nego zbog preljuba.
Odgovor na 2. prigovor: prvotno sjedinjenje duše s Bogom jest po vjeri, te se dosljedno tome duša time zaručuje s Bogom takoreći, prema Hoš 2,20: „Zaručit ću te sebi u vjeri“. Otuda se u Svetom pismu idolopoklonstvo i nevjera osobito označuju imenom bluda; dok se drugi grijesi nazivaju duhovnim bludom po udaljenijem značenju.
Odgovor na 3. prigovor: to se odnosi na slučaj kada se žena pokaže znatnom prigodom za grijeh svojemu mužu, tako da on ima razloga bojati se da je u opasnosti: jer tada se muž može povući od života s njom, kako je gore rečeno (čl. 5).
Odgovor na 4. prigovor: za lakomost se kaže da je idolopoklonstvo zbog određene sličnosti ropstva, jer i lakomac i idolopoklonik služe stvorenju prije nego Stvoritelju; ali ne zbog sličnosti nevjere, budući da nevjera kvari razum, dok lakomost kvari osjećaje.
Odgovor na 5. prigovor: Riječi Učitelja odnose se na zaruke, jer se zaruke mogu raskinuti zbog kasnijega zločina. Ili, ako govori o braku, moraju se odnositi na privremeni prekid uzajamnoga zajedništva, kako je gore rečeno, ili na slučaj kada žena ne želi živjeti s njim osim pod uvjetom griješenja, primjerice ako bi rekla: „Neću ostati tvoja žena osim ako mi ne zgrneš bogatstvo krađom“, jer tada bi je on trebao ostaviti radije nego krasti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.