Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 58, a. 4

Je li to rodoskvrnuće

Prigovor 1. Čini se da se brak ne poništava time što muž počini rodoskvrnuće sa sestrom svoje žene. Jer žena ne bi trebala biti kažnjena za muževljev grijeh. Ipak bi bila kažnjena ako bi se brak poništio. Dakle, itd.

Prigovor 2. Nadalje, veći je grijeh spoznati vlastitu srodnicu nego spoznati srodnicu svoje žene. No onaj prvi grijeh nije zapreka braku. Dakle, nije ni drugi.

Prigovor 3. Nadalje, ako se to nalaže kao kazna za grijeh, činilo bi se, ako se rodoskvrni muž oženi čak i nakon smrti svoje žene, da bi se trebali rastaviti; što nije točno.

Prigovor 4. Nadalje, ova se zapreka ne spominje među onima koje su gore nabrojene (pit. 50). Dakle, ona ne poništava bračni ugovor.

Naprotiv, Spoznavanjem ženine sestre on sklapa tazbinu sa svojom ženom. No tazbina poništava bračni ugovor. Dakle, to čini i spomenuto rodoskvrnuće. Nadalje, čime god čovjek sagriješi, time biva i kažnjen. No takav čovjek griješi protiv braka. Dakle, treba biti kažnjen lišavanjem braka.

Odgovaram: ako muškarac ima općenje sa sestrom ili drugom srodnicom svoje žene prije sklapanja braka, čak i nakon zaruka, brak treba raskinuti zbog nastale tazbine. Ako se pak općenje dogodi nakon što je brak sklopljen i konzumiran, brak se ne smije posve razriješiti: ali muž gubi pravo na bračno općenje, niti ga može tražiti bez grijeha. Pa ipak mora ga pružiti ako se od njega traži, jer žena ne bi trebala biti kažnjena za muževljev grijeh. Ali nakon smrti svoje žene on bi trebao ostati bez ikakve nade u brak, osim ako ne primi oprost zbog svoje krhkosti, iz straha od nedopuštenoga općenja. Ako se pak oženi bez oprosta, griješi postupajući protivno zakonu Crkve, ali njegov se brak iz toga razloga ne poništava. To dostaje za Odgovore na prigovore, jer se rodoskvrnuće smatra zaprekom braku ne toliko zato što je grijeh, koliko zbog tazbine koju uzrokuje. Iz toga se razloga ne spominje s drugim zaprekama, nego je uključeno u zapreku tazbine.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.