Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 58, a. 3

Je li to mahnitost ili ludilo

Prigovor 1. Čini se da ludilo nije zapreka braku. Jer duhovni brak koji se sklapa na krštenju izvrsniji je od tjelesnoga braka. No lude se osobe mogu krstiti. Dakle, mogu se i vjenčati.

Prigovor 2. Nadalje, frigidnost je zapreka braku jer priječi tjelesno općenje, koje ludilo ne priječi. Dakle, ni brak se time ne priječi.

Prigovor 3. Nadalje, brak se ne poništava osim trajnom zaprekom. No ne može se reći je li ludilo trajna zapreka. Dakle, ono ne poništava brak.

Prigovor 4. Nadalje, zapreke koje priječe brak dostatno su sadržane u gore navedenim stihovima (pit. 50). No oni ne spominju ludilo. Dakle, itd.

Naprotiv, ludilo više oduzima upotrebu razuma nego zabluda. No zabluda je zapreka braku. Dakle, to je i ludilo. Nadalje, lude osobe nisu prikladne za sklapanje ugovora. No brak je ugovor. Dakle, itd.

Odgovaram: ludilo ili prethodi braku ili nastupa poslije njega. Ako nastupa poslije, nipošto ne poništava brak; ali ako prethodi, tada luda osoba ili ima svijetle trenutke ili nema. Ako ih ima, premda za nju nije sigurno vjenčati se tijekom toga razdoblja, budući da ne bi znala kako odgajati svoju djecu, ipak ako se vjenča, brak je valjan. Ali ako nema svijetlih trenutaka, ili se vjenča izvan svijetloga trenutka, tada, budući da ne može biti pristanka bez upotrebe razuma, brak će biti nevaljan.

Odgovor na 1. prigovor: upotreba razuma nije nužna za krštenje kao njegov uzrok, na koji je način nužna za ženidbu. Otuda usporedba ne stoji. O krštenju ludih osoba, međutim, govorili smo (TP, pit. 68, čl. 12).

Odgovor na 2. prigovor: ludilo priječi brak sa strane njegova uzroka, a to je pristanak, premda ne sa strane čina kao što to čini frigidnost. Ipak Učitelj o tome raspravlja zajedno s frigidnošću, jer su oboje nedostaci naravi (Sent. iv, D, 34).

Odgovor na 3. prigovor: prolazna zapreka koja priječi uzrok braka, naime pristanak, posve poništava brak. No zapreka koja priječi čin mora nužno biti trajna kako bi poništila brak.

Odgovor na 4. prigovor: ova se zapreka svodi na zabludu, budući da u oba slučaja postoji nedostatak pristanka sa strane razuma.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.