Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 57, a. 2

Sklapa li se njime veza koja je zapreka braku

Prigovor 1. Čini se da se posvojenjem ne sklapa veza koja bi bila zapreka braku. Jer duhovna je skrb izvrsnija od tjelesne skrbi. No nikakva se veza srodstva ne sklapa time što je netko podvrgnut tuđoj duhovnoj skrbi: inače bi svi oni koji prebivaju u župi bili u srodstvu sa župnikom te se ne bi mogli vjenčati s njegovim sinom. Dakle, to ne može proizići ni iz posvojenja koje stavlja posvojenika pod skrb posvojitelja.

Prigovor 2. Nadalje, nikakva veza srodstva ne proizlazi iz toga što osobe iskazuju dobročinstvo drugomu. No posvojenje nije ništa drugo doli iskazivanje dobročinstva. Dakle, iz posvojenja ne proizlazi nikakva veza srodstva.

Prigovor 3. Nadalje, naravni otac proviđa za svoje dijete ponajprije u trima stvarima, kako navodi Filozof (Ethic. viii, 11,12), naime dajući mu biće, hranu i odgoj; a nasljedni slijed slijedi iza toga. No nikakva se veza srodstva ne sklapa time što netko proviđa za nečiju hranu i odgoj, inače bi osoba bila u srodstvu sa svojim hraniteljima, skrbnicima i učiteljima, što je pogrešno. Dakle, ni posvojenjem kojim jedan nasljeđuje tuđe imanje ne sklapa se nikakvo srodstvo.

Prigovor 4. Nadalje, sakramenti Crkve ne podliježu ljudskim zakonima. No brak je sakrament Crkve. Budući da je, dakle, posvojenje uveo ljudski zakon, čini se da veza sklopljena iz posvojenja ne može biti zapreka braku.

Naprotiv, srodstvo je zapreka braku. No iz posvojenja proizlazi svojevrsno srodstvo, naime zakonsko srodstvo, kao što dokazuje njegova definicija, jer „zakonsko srodstvo je veza koja nastaje iz posvojenja“. Dakle, posvojenje za ishod ima vezu koja je zapreka braku. Nadalje, isto se dokazuje mjerodavnim navodima iznesenima u tekstu (Sent. iv, D, 42).

Odgovaram: Božji zakon osobito zabranjuje brak onim osobama koje moraju živjeti zajedno kako ne bi, kako primjećuje Rabi Mojsije (Doc. Perp. iii, 49), ako bi im bilo dopušteno tjelesno općiti, bilo više mjesta za požudu na čije je suzbijanje brak usmjeren. A budući da posvojeno dijete prebiva u kući svoga oca posvojitelja kao ono koje je naravno rođeno, ljudski zakoni zabranjuju sklapanje braka među takvima, i tu zabranu odobrava Crkva. Otuda je zakonsko posvojenje zapreka braku. To dostaje za Odgovore na prva tri prigovora, jer nijedna od onih stvari ne povlači za sobom takav zajednički život koji bi mogao biti poticaj na požudu. Stoga one ne uzrokuju srodstvo koje je zapreka braku.

Odgovor na 4. prigovor: zabrana ljudskoga zakona ne bi bila dovoljna da učini zapreku braku, osim ako ne posreduje vlast Crkve izdavanjem iste zabrane.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.