Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 56, a. 2

Iz kojega se uzroka sklapa

Prigovor 1. Čini se da se duhovno srodstvo sklapa samo krštenjem. Jer kao što se tjelesno srodstvo odnosi prema tjelesnomu rođenju, tako se duhovno srodstvo odnosi prema duhovnomu rođenju. No samo se krštenje naziva duhovnim rođenjem. Dakle, duhovno se srodstvo sklapa samo krštenjem, baš kao što se samo tjelesnim rođenjem sklapa tjelesno srodstvo.

Prigovor 2. Nadalje, biljeg se utiskuje u redu kao i u potvrdi. No duhovno srodstvo ne proizlazi iz primanja redova. Dakle, ne proizlazi ni iz potvrde, nego samo iz krštenja.

Prigovor 3. Nadalje, sakramenti su izvrsniji od sakramentala. No duhovno srodstvo ne proizlazi iz određenih sakramenata, primjerice iz bolesničkoga pomazanja. Još manje, dakle, proizlazi iz katekumenata, kako neki tvrde.

Prigovor 4. Nadalje, mnogi su drugi sakramentali vezani uz krštenje osim katekumenata. Dakle, duhovno se srodstvo ne sklapa iz katekumenata ništa više nego iz ostalih.

Prigovor 5. Nadalje, molitva nije ništa manje djelotvorna od pouke katekumenata za napredak u dobru. No duhovno srodstvo ne proizlazi iz molitve. Dakle, ne proizlazi ni iz katekumenata.

Prigovor 6. Nadalje, pouka dana krštenima propovijedanjem ne koristi ništa manje od propovijedanja onima koji još nisu kršteni. No iz propovijedanja ne proizlazi nikakvo duhovno srodstvo. Dakle, ne proizlazi ni iz katekumenata.

Prigovor 7. S druge strane, Pisano je (1 Kor 4,15): „U Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih“. No duhovno rođenje uzrokuje duhovno srodstvo. Dakle, duhovno srodstvo proizlazi iz propovijedanja evanđelja i pouke, a ne samo iz krštenja.

Prigovor 8. Nadalje, kao što se istočni grijeh oduzima krštenjem, tako se stvarni grijeh oduzima pokorom. Dakle, kao što krštenje uzrokuje duhovno srodstvo, tako to čini i pokora.

Prigovor 9. Nadalje, „otac“ označuje srodstvo. No čovjek se naziva duhovnim ocem drugoga s obzirom na pokoru, poučavanje, pastirsku skrb i mnoge druge slične stvari. Dakle, duhovno se srodstvo sklapa iz mnogih drugih izvora osim krštenja i potvrde.

Odgovaram: postoje tri mišljenja o ovom pitanju. Neki kažu da se, kao što se duhovno preporođenje podjeljuje sedmerostrukom milošću Duha Svetoga, ono uzrokuje pomoću sedam stvari, počevši od prvoga okusa blagoslovljene soli pa završavajući s potvrdom koju podjeljuje biskup: i kažu da se duhovno srodstvo sklapa svakom od tih sedam stvari. No to se ne čini razložnim, jer se tjelesno srodstvo ne sklapa osim savršenim činom rađanja. Zato se tazbina ne sklapa osim ako postoji miješanje sjemena, iz kojega može slijediti tjelesno rađanje. Duhovno se pak rađanje ne usavršuje osim sakramentom: stoga se ne čini prikladnim da se duhovno srodstvo sklapa drukčije doli po sakramentu. Otuda drugi kažu da se duhovno srodstvo sklapa samo kroz tri sakramenta, naime katekumenat, krštenje i potvrdu, no ovi očito ne znaju značenje onoga što govore, budući da katekumenat nije sakrament nego sakramentil. Zato drugi kažu da se ono sklapa samo kroz dva sakramenta, naime potvrdu i krštenje, a to je i uobičajenije mišljenje. Neki od njih međutim kažu da je katekumenat slaba zapreka, budući da priječi sklapanje braka, ali ne poništava ugovor.

Odgovor na 1. prigovor: tjelesno je rođenje dvostruko. Prvo je u utrobi, u kojoj je ono što se rađa slabašno i ne može izići bez opasnosti: i tom se rođenju prispodobljuje preporođenje po krštenju; u kojemu se čovjek preporađa kao onaj tko još treba biti othranjen u krilu Crkve. Drugo je rođenje iz utrobe, kada je ono što je rođeno u utrobi toliko ojačalo da se bez opasnosti može suočiti s vanjskim svijetom koji ima naravno propadljivo nagnuće. Tomu se prispodobljuje potvrda, kojom čovjek bivajući ojačan izlazi u svijet ispovijedati ime Kristovo. Otuda se duhovno srodstvo prikladno sklapa po obama ovim sakramentima.

Odgovor na 2. prigovor: učinak sakramenta reda nije preporođenje nego podjeljivanje vlasti, iz kojega se razloga ne podjeljuje ženama, pa dosljedno tome iz njega ne može proizići nikakva zapreka braku. Stoga se ta vrsta srodstva ne računa.

Odgovor na 3. prigovor: u katekumenatu se polaže ispovijest budućega krštenja, baš kao što se u zarukama ulazi u obvezu budućega braka. Zato kao što se u zarukama sklapa određena vrsta bliskosti, tako je i u katekumenatu, čime brak postaje barem nedopušten, kako neki kažu; ali ne i u drugim sakramentima.

Odgovor na 4. prigovor: u drugim se sakramentalima krštenja ne polaže ispovijest vjere kao u katekumenatu: stoga usporedba ne stoji. Isti se odgovor odnosi na peti i šesti prigovor.

Odgovor na 7. prigovor: Apostol ih je poučio u vjeri svojevrsnim katekumenatom; te je dosljedno njegova pouka bila usmjerena na njihovo duhovno rođenje.

Odgovor na 8. prigovor: strogo govoreći, duhovno se srodstvo ne sklapa po sakramentu pokore. Zato svećenikov sin može oženiti ženu čiju je ispovijed svećenik čuo, inače u cijeloj župi ne bi mogao naći ženu kojom bi se mogao oženiti. Niti smeta to što se pokorom oduzima stvarni grijeh, jer to nije vrsta rođenja, nego vrsta ozdravljenja. Ipak pokora pruža prigodu za određenu vezu između žene pokornice i svećenika, koja ima sličnost s duhovnim srodstvom, tako da ako on s njom tjelesno opći, čini jednako težak grijeh kao da je ona njegova duhovna kći. Razlog je tome taj što su odnosi između svećenika i pokornika najprisniji, pa je dosljedno, kako bi se uklonila prigoda za grijeh, donesena ova zabrana [Can. Omnes quos, and seqq., Caus. xxx].

Odgovor na 9. prigovor: duhovni se otac tako naziva po svojoj sličnosti s tjelesnim ocem. No kako Filozof kaže (Ethic. viii, 2), tjelesni otac daje svojemu djetetu tri stvari: biće, hranu i pouku; te se dosljedno nečiji duhovni otac tako naziva po jednoj od tih triju stvari. Pa ipak on time što mu je duhovni otac nema s njim duhovno srodstvo, osim ako je nalik (tjelesnomu) ocu s obzirom na rađanje koje je put k biću. Ovo se rješenje može primijeniti i na prethodni osmi prigovor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.