Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 56, a. 1

Je li duhovno srodstvo zapreka braku

Prigovor 1. Čini se da duhovno srodstvo nije zapreka braku. Jer braku nije zapreka ništa osim onoga što je protivno bračnomu dobru. No duhovno srodstvo nije protivno bračnomu dobru. Dakle, ono nije zapreka braku.

Prigovor 2. Nadalje, trajna zapreka braku ne može opstojati zajedno s brakom. No duhovno srodstvo ponekad opstoji zajedno s brakom, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 42), kao kada čovjek u slučaju nužde krsti vlastito dijete, jer tada sklapa duhovno srodstvo sa svojom ženom, a ipak se brak ne razrješuje. Dakle, duhovno srodstvo nije zapreka braku.

Prigovor 3. Nadalje, sjedinjenje duha ne prelazi na tijelo. No brak je sjedinjenje tijela. Dakle, budući da je duhovno srodstvo sjedinjenje duha, ono ne može postati zapreka braku.

Prigovor 4. Nadalje, protivnosti nemaju iste učinke. No duhovno je srodstvo naizgled protivno različitosti bogoštovlja, budući da je duhovno srodstvo srodstvo koje proizlazi iz podjeljivanja sakramenta ili nakane da se to učini [vidi sljedeći članak, ad 3]; dok se različitost bogoštovlja sastoji u nedostatku sakramenta, kako je gore rečeno (pit. 50, čl. 1). Budući da je dakle različitost bogoštovlja zapreka ženidbi, čini se da duhovno srodstvo nema taj učinak.

Naprotiv, što je veza svetija, to je više treba čuvati. No duhovna je veza svetija od tjelesne veze: a budući da je veza tjelesnoga srodstva zapreka braku, slijedi da bi i duhovno srodstvo trebalo biti zapreka. Nadalje, u braku sjedinjenje duša ima viši stupanj od sjedinjenja tijela, jer mu prethodi. Dakle, s mnogo većim razlogom duhovno srodstvo može priječiti brak nego što to čini tjelesno srodstvo.

Odgovaram: baš kao što tjelesnim rađanjem čovjek prima naravno biće, tako po sakramentima prima duhovno biće milosti. Zato, kao što je veza koja se sklapa tjelesnim rađanjem naravna čovjeku utoliko što je on naravno biće, tako je veza koja se sklapa iz primanja sakramenata na neki način naravna čovjeku utoliko što je on ud Crkve. Stoga, kao što tjelesno srodstvo priječi brak, isto tako čini i duhovno srodstvo po zapovijedi Crkve. Moramo međutim napraviti razliku s obzirom na duhovno srodstvo, budući da ono ili prethodi braku ili slijedi nakon njega. Ako prethodi, priječi sklapanje braka i poništava ugovor. Ako slijedi, ne razrješuje bračnu vezu: no moramo napraviti daljnju razliku s obzirom na bračni čin. Jer ili se duhovno srodstvo sklapa u slučaju nužde, kao kada otac krsti svoje dijete koje je na umoru, i tada ono nije zapreka bračnomu činu ni s jedne strane, ili se sklapa bez ikakve nužde i iz neznanja, u kojem slučaju, ako je osoba čijim je djelovanjem došlo do srodstva postupala s dužnim oprezom, s njom je isto kao u prvom slučaju, ili se sklapa namjerno i bez ikakve nužde, i tada osoba čijim je djelovanjem došlo do srodstva gubi pravo tražiti dug; ali je dužna platiti ako se od nje traži, jer krivnja jedne stranke ne smije biti na štetu drugoj.

Odgovor na 1. prigovor: premda duhovno srodstvo ne priječi nijedno od glavnih bračnih dobara, ono priječi jedno od sekundarnih dobara, naime širenje prijateljstva, jer je duhovno srodstvo samo po sebi dostatan razlog za prijateljstvo: stoga bliskost i prijateljstvo s drugim osobama treba tražiti putem braka.

Odgovor na 2. prigovor: brak je trajna veza, pa ga stoga nikakva naknadna zapreka ne može raskinuti. Otuda se ponekad događa da brak i zapreka braku stoje zajedno, ali ne ako zapreka prethodi.

Odgovor na 3. prigovor: u braku postoji ne samo tjelesno nego i duhovno sjedinjenje: i dosljedno tome srodstvo duha pokazuje se zaprekom tome, a da duhovno srodstvo ne mora prijeći u tjelesni odnos.

Odgovor na 4. prigovor: nema ničega nerazložnoga u tome da dvije stvari koje su međusobno protivne budu protivne istoj stvari, kao što su veliko i malo protivni jednakomu. Tako su različitost bogoštovlja i duhovno srodstvo suprotstavljeni braku, jer je u jednom udaljenost veća, a u drugom manja nego što to brak zahtijeva. Otuda u oba slučaja postoji zapreka braku.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.