Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 55, a. 11

Trebaju li se u takvom slučaju pozvati svjedoci

Prigovor 1. Čini se da se u takvoj parnici ne bi trebalo postupati saslušavanjem svjedoka na isti način kao u drugim parnicama gdje se mogu pozvati bilo koji svjedoci, pod uvjetom da su besprijekorni. No ovdje se tuđinci ne pripuštaju, premda su besprijekorni. Dakle, itd.

Prigovor 2. Nadalje, svjedoci koji su sumnjivi zbog privatne mržnje ili ljubavi isključeni su od davanja iskaza. No srodnici su osobito podložni sumnji u ljubav prema jednoj stranci i mržnju prema drugoj. Dakle, njihovo svjedočanstvo ne bi trebalo uzeti.

Prigovor 3. Nadalje, brak je povoljnija parnica od onih drugih u kojima su u pitanju čisto tjelesna pitanja. No u ovima ista osoba ne može biti i optužitelj i svjedok. Dakle, to ne može biti ni u bračnoj parnici; pa se tako čini da nije ispravno postupati saslušavanjem svjedoka u takvoj vrsti parnice.

Naprotiv, svjedoci se pozivaju u parnici kako bi sucu pružili dokaze o dvojbenim stvarima. No sucu bi trebalo pružiti dokaze u ovoj parnici kao i u drugim parnicama, budući da ne smije donijeti prebrzu presudu o onome što nije dokazano. Dakle, ovdje kao i u drugim parnicama treba pozvati svjedoke.

Odgovaram: u ovoj vrsti parnice kao i u drugima istina se mora otkriti po svjedocima: ipak, kako pravnici kažu, postoje mnoge stvari svojstvene ovoj parnici; naime da „ista osoba može biti optužitelj i svjedok; da se iskaz ne uzima ‚pod prisegom o zlonamjernoj optužbi‘, budući da je to kvaziduhovna parnica; da se srodnici dopuštaju kao svjedoci; da se pravni poredak ne obdržava savršeno, budući da, ako je prijava podnesena, a parnica nije osporena, tuženik može biti izopćen ako je tvrdokoran; da se prihvaća svjedočenje po čuvenju; i da se svjedoci mogu pozvati nakon objave imena svjedoka“. Sve je to radi sprečavanja grijeha koji se može dogoditi u takvu sjedinjenju (cap. Quoties aliqui; cap. Super eo, De test. et attest.; cap. Literas, De juram. calumn.). Time je odgovoreno na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.