Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 53, a. 4

Može li čovjek primiti sveti red nakon što se oženio

Prigovor 1. Čini se da sveti red ne može nastupiti nakon ženidbe. Jer jače nanosi štetu slabijemu. No duhovna je obveza jača od tjelesne veze. Dakle, ako se oženjeni čovjek zaredi, to će naštetiti ženi, tako da ona neće moći tražiti dug, budući da je red duhovna, a brak tjelesna veza. Otuda bi se činilo da čovjek ne može primiti sveti red nakon konzumacije braka.

Prigovor 2. Nadalje, nakon konzumacije braka, jedna od stranaka ne može zavjetovati uzdržljivost bez pristanka druge [Usp. pit. 61, čl. 1]. No sveti red ima zavjet uzdržljivosti pridružen sebi. Dakle, ako se muž zaredi bez pristanka svoje žene, ona će biti obvezana ostati uzdržljiva protiv svoje volje, budući da se ne može udati za drugoga čovjeka za života svoga muža.

Prigovor 3. Nadalje, muž se ne smije čak ni na neko vrijeme posvetiti molitvi bez pristanka svoje žene (1 Kor 7,5). No u Istočnoj Crkvi oni koji su u svetim redovima obvezani su na uzdržljivost u vrijeme kada vrše svoju službu. Dakle, ne smiju se ni rediti bez pristanka svoje žene, a još mnogo manje smiju Latini.

Prigovor 4. Nadalje, muž i žena stoje na istoj razini jedno s drugim. No grčki se svećenik ne može ponovno oženiti nakon smrti svoje žene. Dakle, ne može ni njegova žena nakon smrti svoga muža. Ali ona ne može činom svoga muža biti lišena prava na brak nakon njegove smrti. Dakle, njezin muž ne može primiti redove nakon braka.

Prigovor 5. Nadalje, red je toliko suprotstavljen braku koliko i brak redu. No prethodni je red zapreka kasnijemu braku. Dakle, itd.

Naprotiv, redovnici su obvezani na uzdržljivost poput onih koji su u svetim redovima. No čovjek može stupiti u redovništvo nakon braka, ako njegova žena umre, ili ako ona pristane. Dakle, može također primiti i redove. Nadalje, čovjek može postati nečiji rob nakon braka. Dakle, može postati Božji sluga primanjem redova.

Odgovaram: brak nije zapreka za primanje svetih redova, budući da ako oženjeni čovjek primi svete redove, čak i ako se njegova žena protivi, on prima biljeg reda: ali mu nedostaje vršenje njegova reda. Ako, međutim, njegova žena pristane, ili ako je mrtva, on prima i red i vršenje.

Odgovor na 1. prigovor: veza redova razrješuje vezu braka što se tiče vraćanja duga, u pogledu čega je nespojiva s brakom, sa strane zaređene osobe, budući da ona ne može tražiti dug, niti je žena obvezana platiti ga. Ali ne razrješuje vezu u odnosu na drugu stranku, budući da je muž dužan platiti dug ženi ako je ne može nagovoriti na obdržavanje uzdržljivosti.

Odgovor na 2. prigovor: ako muž primi svete redove sa znanjem i pristankom svoje žene, ona je dužna zavjetovati trajnu uzdržljivost, ali nije dužna stupiti u redovništvo, ako nema straha da će njezina čistoća biti ugrožena time što je njezin muž položio svečani zavjet: bilo bi, međutim, drukčije da je položio jednostavni zavjet. S druge strane, ako se on zaredi bez njezina pristanka, ona nije obvezana na taj način, jer ishod njoj nipošto ne nanosi štetu.

Odgovor na 3. prigovor: činilo bi se vjerojatnijim, premda neki kažu suprotno, da čak ni Grk ne bi trebao primiti svete redove bez pristanka svoje žene, budući da bi barem u vrijeme njegova posluživanja ona bila lišena vraćanja duga, čega prema pravu ne može biti lišena ako bi se muž zaredio bez njezina pristanka ili znanja.

Odgovor na 4. prigovor: kako je rečeno, među Grcima žena, samom činjenicom što pristaje da njezin muž primi sveti red, obvezuje samu sebe da se nikada neće udati za drugoga čovjeka, jer se označavanje braka ne bi očuvalo, a to se osobito zahtijeva u braku svećenika. Ako se, međutim, on zaredi bez njezina pristanka, naizgled ona ne bi bila pod tom obvezom.

Odgovor na 5. prigovor: brak ima za svoj uzrok našu privolu: ne tako i red, koji ima sakramentalni uzrok postavljen od Boga. Otuda ženidba može biti zapriječena prethodnim redom, tako da ne bude pravi brak: dok red ne može biti zapriječen brakom, tako da ne bude pravi red, jer moć je sakramenata nepromjenjiva, dok ljudski čini mogu biti zapriječeni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.