Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 53, a. 3

Je li red zapreka za brak

Prigovor 1. Čini se da red nije zapreka ženidbi. Jer ništa nije zapreka nekoj stvari osim njezine suprotnosti. No red nije suprotan ženidbi. Dakle, nije joj zapreka.

Prigovor 2. Nadalje, redovi su isti kod nas kao i kod Istočne Crkve. No oni nisu zapreka ženidbi u Istočnoj Crkvi. Dakle, itd.

Prigovor 3. Nadalje, ženidba označava sjedinjenje Krista s Crkvom. No to se najprikladnije označava u onima koji su poslužitelji Kristovi, onima naime koji su zaređeni. Dakle, red nije zapreka ženidbi.

Prigovor 4. Nadalje, svi su redovi upravljeni k duhovnim stvarima. No red ne može biti zapreka ženidbi osim zbog svoje duhovnosti. Dakle, ako je red zapreka ženidbi, svaki će red biti zapreka, a to je netočno.

Prigovor 5. Nadalje, svaka zaređena osoba može imati crkvene beneficije, i može jednako uživati povlasticu klera. Ako su, dakle, redovi zapreka braku zato što vjenčane osobe ne mogu imati crkvenu beneficiju, niti uživati povlasticu klera, kako tvrde pravnici (cap. Joannes et seqq., De cler. conjug.), tada bi svaki red trebao biti zapreka. Ipak to je lažno, kako pokazuje Dekretalija Aleksandra III. (De cler. conjug., cap. Si Quis): pa bi se posljedično činilo da nijedan red nije zapreka braku.

Naprotiv, Dekretalija kaže (De cler. conjug., cap. Si Quis): „svaku osobu za koju utvrdite da je uzela ženu nakon što je primila podđakonat ili više redove, prisilit ćete da otpusti svoju ženu“. No to ne bi bilo tako kada bi brak bio valjan. Nadalje, nijedna osoba koja je zavjetovala uzdržljivost ne može sklopiti brak. No neki redovi imaju zavjet uzdržljivosti povezan s njima, kako proizlazi iz teksta (Sent. iv, D, 37). Dakle, u tom je slučaju red zapreka ženidbi.

Odgovaram: po određenoj prikladnosti sama narav svetoga reda zahtijeva da on bude zapreka braku: jer oni koji su u svetim redovima poslužuju sveto posuđe i sakramente: zbog čega je dolično da svoja tijela čuvaju čistima uzdržljivošću [Usp. Iz 52,11]. Ali zahvaljujući odredbi Crkve on je stvarno zapreka braku. Međutim, nije isto kod Latina kao i kod Grka; budući da je kod Grka zapreka sklapanju braka isključivo snagom reda; dok je kod Latina zapreka snagom reda, a povrh toga snagom zavjeta uzdržljivosti koji je pridružen svetim redovima; jer premda taj zavjet nije izražen riječima, ipak se podrazumijeva da ga je osoba položila samom činjenicom što je zaređena. Otuda je među Grcima i drugim istočnim narodima sveti red zapreka sklapanju ženidbe, ali ne zabranjuje uporabu već sklopljenoga braka: jer oni mogu vršiti brak sklopljen ranije, premda se ne mogu ponovno oženiti. Ali u Zapadnoj Crkvi to je zapreka i braku i uporabi braka, osim možda ako bi muž primio sveti red bez znanja ili pristanka svoje žene, jer to njoj ne može nanositi štetu. O razlici između svetih i nesvetih redova sada i u ranoj Crkvi govorili smo gore (pit. 37, čl. 3).

Odgovor na 1. prigovor: premda sveti red nije suprotan ženidbi kao sakramentu, on ima izvjesnu nespojivost s brakom s obzirom na čin ovoga potonjega koji je zapreka duhovnim činima.

Odgovor na 2. prigovor: prigovor se temelji na netočnoj tvrdnji: budući da je red posvuda zapreka sklapanju braka, premda nema posvuda zavjet pridružen sebi.

Odgovor na 3. prigovor: oni koji su u svetim redovima označavaju Krista uzvišenijim djelovanjima, kako proizlazi iz onoga što je rečeno u raspravi o redovima (pit. 37, čl. 2,4), nego oni koji su u braku. Posljedično, zaključak ne slijedi.

Odgovor na 4. prigovor: onima koji su u nižim redovima nije zabranjeno ženiti se snagom njihova reda; jer premda su tim redovima povjerene određene duhovne dužnosti, oni nisu pripušteni neposrednom posluživanju svetih stvari, kao što su oni koji su u svetim redovima. Ali prema zakonima Zapadne Crkve, uporaba braka zapreka je za vršenje nesvetoga reda, radi održavanja većega poštenja u službama Crkve. A budući da držanje crkvene beneficije obvezuje čovjeka na vršenje njegova reda, i budući da upravo iz toga razloga uživa povlasticu klera, slijedi da se u Latinskoj Crkvi oženjeni klerik odriče te povlastice. To dostaje za odgovor na posljednji prigovor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.