Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 52, a. 3

Može li čovjek koji je već oženjen učiniti sebe robom bez privole svoje žene

Prigovor 1. Čini se da ropstvo ne može nastupiti nakon braka time što bi muž prodao sama sebe drugome kao roba. Zato što ono što je učinjeno prijevarom i na tuđu štetu ne bi smjelo vrijediti. No muž koji se proda u ropstvo čini to ponekad kako bi izigrao brak, i barem na štetu svoje žene. Dakle, takva prodaja ne bi smjela vrijediti što se tiče učinka ropstva.

Prigovor 2. Nadalje, dvije povoljne stvari pretežu nad jednom koja nije povoljna. No brak i sloboda jesu povoljne stvari i protive se ropstvu, koje u pravu nije povoljna stvar. Dakle, takvo bi se ropstvo trebalo posve poništiti u braku.

Prigovor 3. Nadalje, u braku su muž i žena na istoj razini. No žena se ne može predati da bude ropkinja bez privole svoga muža. Dakle, ne može niti muž bez privole svoje žene.

Prigovor 4. Nadalje, u naravnim stvarima ono što priječi da stvar nastane, uništava je nakon što je nastala. No podložnost muža, ako je nepoznata ženi, zapreka je činu braka prije nego što se izvrši. Stoga kada bi moglo nastupiti nakon braka, ono bi ga razriješilo; što je nerazumno.

Naprotiv, svatko može dati drugome ono što je njegovo. No muž je sam svoj gospodar budući da je slobodan. Dakle, može predati svoje pravo drugome. Nadalje, rob se može oženiti bez privole svoga gospodara, kako je gore rečeno (čl. 2). Dakle, muž se može na sličan način podložiti gospodaru bez privole svoje žene.

Odgovaram: muž je podložan svojoj ženi u onim stvarima koje pripadaju činu naravi; u tim su stvarima jednaki, a podložnost ropstva ne proteže se na to. Zato se muž bez znanja svoje žene može predati da bude tuđi rob. Niti to rezultira razrješenjem braka, budući da nijedna zapreka koja nastupi nakon braka ne može ga razriješiti, kako je gore rečeno (pit. 50, čl. 1, ad 7).

Odgovor na 1. prigovor: prijevara doista može naštetiti osobi koja je postupila prijevarno, ali ne može štetiti drugoj osobi: zbog čega ako se muž, kako bi prevario svoju ženu, preda da bude tuđi rob, to će biti na njegovu vlastitu štetu, time što gubi neprocjenjivo dobro slobode; dok to nipošto ne može štetiti ženi, i on je dužan vratiti joj dug kada ga zatraži, i činiti sve što brak od njega zahtijeva jer ga gospodareva zapovijed ne može osloboditi od tih obveza.

Odgovor na 2. prigovor: ukoliko se ropstvo protivi braku, brak je na štetu ropstvu, budući da je rob tada dužan vratiti dug svojoj ženi, premda njegov gospodar bio protiv toga.

Odgovor na 3. prigovor: premda se smatra da su muž i žena na istoj razini u bračnome činu i u stvarima koje se odnose na narav, na koje se stanje ropstva ne proteže, ipak što se tiče upravljanja kućanstvom i drugih takvih dodatnih stvari muž je glava žene i trebao bi je ispravljati, a ne obrnuto. Otuda se žena ne može predati da bude ropkinja bez privole svoga muža.

Odgovor na 4. prigovor: ovaj dokaz razmatra propadljive stvari; a ipak čak i u njima postoje mnoge zapreke nastanku koje nisu sposobne uništiti ono što je već nastalo. No u stvarima koje imaju postojanost moguće je imati zapreku koja priječi da određena stvar počne postojati, a ipak ne uzrokuje da prestane postojati; kao što se vidi na primjeru razumne duše. Isto je i s brakom, koji je trajna veza dokle god traje ovaj život.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.