Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 52, a. 4

Moraju li djeca slijediti stanje svoga oca ili svoje majke

Prigovor 1. Čini se da bi djeca trebala slijediti stanje svoga oca. Zato što vlast pripada onima višega položaja. No u rađanju otac ima viši položaj od majke. Dakle, itd.

Prigovor 2. Nadalje, bitak stvari ovisi o obliku više nego o tvari. No u rađanju otac daje oblik, a majka tvar (De Gener. Animal. ii, 4). Dakle, dijete bi trebalo slijediti stanje oca radije nego majke.

Prigovor 3. Nadalje, stvar bi trebala slijediti ponajprije ono čemu je najsličnija. No sin je sličniji ocu nego majci, baš kao što je kći sličnija majci. Dakle, barem bi sin trebao slijediti oca radije, a kći majku.

Prigovor 4. Nadalje, u Svetome pismu rodoslovlja se ne prate po ženama nego po muškarcima. Dakle, djeca slijede oca radije nego majku.

Naprotiv, ako tko sije na tuđoj zemlji, urod pripada vlasniku zemlje. No ženina je utroba u odnosu prema sjemenu muškarca poput zemlje u odnosu prema sijaču. Dakle, itd. Nadalje, opažamo da u životinja rođenih od različitih vrsta potomstvo slijedi majku radije nego oca, zbog čega su mazge rođene od kobile i magarca sličnije kobilama nego one rođene od magarice i konja. Dakle, trebalo bi biti isto i s ljudima.

Odgovaram: prema građanskomu pravu (XIX, ff. De statu hom. vii, cap. De rei vendit.) potomstvo slijedi utrobu: a to je razumno budući da potomstvo izvodi svoju formalnu dopunu od oca, ali supstanciju tijela od majke. No ropstvo je stanje tijela, budući da je rob gospodaru vrsta oruđa u radu; zbog čega djeca slijede majku u slobodi i ropstvu; dok u stvarima koje pripadaju dostojanstvu kao proisteklom iz oblika stvari slijede oca, primjerice u častima, povlasticama, baštini i tako dalje. Kanoni se s time slažu (cap. Liberi, 32, qu. iv, in gloss.: cap. Inducens, De natis ex libero ventre) kao i Mojsijev zakon (Izl 21). U nekim zemljama, međutim, gdje građansko pravo ne vrijedi, potomstvo slijedi niže stanje, tako da ako je otac rob djeca će biti robovi premda je majka slobodna; ali ne ako je otac predao sebe u ropstvo nakon svoga braka i bez privole svoje žene; a isto se primjenjuje ako je slučaj obrnut. A ako su oboje ropskoga stanja i pripadaju različitim gospodarima, djeca se, ako ih je više, dijele među njima, ili ako je samo jedno, jedan će gospodar nadoknaditi drugome vrijednost i uzet će tako rođeno dijete za svoga roba. Ipak, nevjerojatno je da taj običaj ima toliko razloga u svoju korist kao odluka drevnih vijećanja mnogih mudraca. Štoviše, u naravnim je stvarima pravilo da je ono što se prima u primatelju na način primatelja, a ne na način darovatelja; zbog čega je razumno da sjeme koje majka primi bude privučeno njezinu stanju.

Odgovor na 1. prigovor: premda je otac plemenitije počelo od majke, ipak majka pruža supstanciju tijela, a uz nju se veže stanje ropstva.

Odgovor na 2. prigovor: što se tiče stvari koje pripadaju specifičnoj naravi sin je sličan ocu radije nego majci, ali u tvarnim uvjetima trebao bi biti sličan majci radije nego ocu, budući da stvar ima svoj specifični bitak od svoga oblika, ali tvarne uvjete od tvari.

Odgovor na 3. prigovor: Sin je sličan ocu s obzirom na oblik koji je njegova, a također i očeva, dopuna. Otuda dokaz ne pogađa stvar.

Odgovor na 4. prigovor: zato što sin izvodi čast od svoga oca radije nego od svoje majke u rodoslovljima se Pisma, i prema općem običaju, djeca nazivaju po svome ocu radije nego po svojoj majci. Ali u stvarima koje se odnose na ropstvo slijede majku s prednošću.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.