Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 47, a. 5

Stvara li uvjetna privola brak

Prigovor 1. Čini se da čak ni uvjetna privola ne stvara brak, jer se tvrdnja ne izriče jednostavno ako se izriče podložna uvjetu. No u braku riječi koje izražavaju privolu moraju biti izrečene jednostavno. Dakle, uvjetna privola ne stvara brak.

Prigovor 2. Nadalje, brak bi trebao biti siguran. No gdje se tvrdnja izriče pod uvjetom, čini se dvojbenom. Dakle, takva privola ne stvara brak.

Naprotiv, U drugim se ugovorima obveza preuzima uvjetno i vrijedi dokle god uvjet vrijedi. Budući dakle da je brak ugovor, čini se da može nastati uvjetnom privolom.

Odgovaram: postavljeni je uvjet ili o sadašnjosti ili o budućnosti. Ako je o sadašnjosti i nije protivan braku, bilo da je moralan ili nemoralan, brak vrijedi ako se uvjet obistini, a nevaljan je ako se uvjet ne obistini. Ako je pak protivan bračnim dobrima, brak je nevaljan, kako smo također rekli s obzirom na zaruke (pit. 43, čl. 1). No ako se uvjet odnosi na budućnost, ili je nužan, kao to da će sunce sutra izaći, i tada je brak valjan, jer su takve buduće stvari prisutne u svojim uzrocima, ili je pak kontigentan, kao isplata svote novca ili privola roditeljâ, i tada je sud o ovoj vrsti privole isti kao i o privoli izraženoj riječima budućega vremena; zbog čega ne stvara brak. To dostaje za odgovore na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.