Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 47, a. 6

Može li tko biti prisiljen od svoga oca da se oženi

Prigovor 1. Čini se da netko može biti prisiljen očevom zapovijeđu na brak. Jer pisano je (Kol 3,20): „Djeco, slušajte roditelje u svemu“. Dakle, dužni su ih slušati i u ovome.

Prigovor 2. Nadalje, Izak je naložio Jakovu (Post 28,1) da ne uzima ženu od kćeri kanaanskih. No ne bi mu bio tako naložio da nije imao pravo to zapovjediti. Dakle, sin je dužan poslušati svoga oca u ovome.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne bi trebao obećavati, osobito s prisegom, za onoga koga ne može prisiliti da održi obećanje. No roditelji obećavaju buduće brakove za svoju djecu, pa čak i potvrđuju svoje obećanje prisegom. Dakle, oni mogu prisiliti svoju djecu da održe to obećanje.

Prigovor 4. Nadalje, naš duhovni otac, naime Papa, može svojom zapovijeđu prisiliti čovjeka na duhovni brak, naime da prihvati biskupstvo. Dakle, tjelesni otac može prisiliti svoga sina na brak.

Naprotiv, Sin može zakonito stupiti u redovništvo premda mu otac zapovijeda da se oženi. Dakle, nije ga dužan poslušati u ovome. Nadalje, kada bi bio dužan poslušati, zaruke koje ugovore roditelji vrijedile bi bez privole njihove djece. No to je protiv prava (cap. Ex litteris, De despon. impub.). Dakle, itd.

Odgovaram: budući da u braku postoji takoreći neka vrsta trajnoga služenja, otac ne može svojom zapovijeđu prisiliti svoga sina na brak, budući da je ovaj potonji slobodnoga stanja: ali ga može potaknuti iz razumna razloga; i tako će očeva zapovijed utjecati na sina na isti način na koji na njega utječe taj razlog, tako da ako je razlog prisiljavajući jer ukazuje na obvezu ili prikladnost, očeva će ga zapovijed prisiliti u istoj mjeri: inače ga ne smije prisiljavati.

Odgovor na 1. prigovor: Riječi se Apostolove ne odnose na one stvari u kojima je čovjek sam svoj gospodar kao što je to otac. Takav je brak kojim sin također postaje otac.

Odgovor na 2. prigovor: postojali su drugi razlozi zašto je Jakov bio dužan učiniti ono što mu je Izak zapovjedio, i zbog zloće onih žena, i zato što je sjeme Kanaanovo imalo biti izbačeno iz zemlje koja je bila obećana sjemenu patrijarhâ. Otuda je Izak to mogao zapovjediti.

Odgovor na 3. prigovor: oni ne prisežu osim s podrazumijevanim uvjetom „ako im se svidi“; i dužni su ih poticati u dobroj vjeri.

Odgovor na 4. prigovor: neki kažu da Papa ne može zapovjediti čovjeku da prihvati biskupstvo, jer bi privola trebala biti slobodna. No ako se to dopusti, došao bi kraj crkvenomu redu, jer osim ako se čovjeka može prisiliti da prihvati upravu crkve, Crkva se ne bi mogla očuvati, budući da ponekad oni koji su za to sposobni ne žele prihvatiti osim ako nisu prisiljeni. Zato moramo odgovoriti da ta dva slučaja nisu usporediva; jer nema tjelesnoga služenja u duhovnom braku kao što postoji u tjelesnom braku; budući da je duhovni brak vrsta službe za raspodjelu općega dobra: „Tako neka nas svatko smatra slugama Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih“ (1 Kor 4,1).

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.