Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 47, a. 4

Stvara li prisilna privola brak što se tiče stranke koja primjenjuje prisilu

Prigovor 1. Čini se da prisilna privola stvara brak, barem što se tiče stranke koja primjenjuje prisilu. Jer ženidba je znak duhovnoga sjedinjenja. No duhovno sjedinjenje koje biva po ljubavi može biti s onim tko nema ljubavi. Dakle, brak je moguć s onim tko to ne želi.

Prigovor 2. Nadalje, ako ona koja je bila prisiljena poslije pristane, bit će to pravi brak. No onaj tko ju je prije prisilio nije vezan njezinom privolom. Dakle, bio je vjenčan s njom snagom privole koju je dao prije.

Naprotiv, ženidba je ravnovrsni [ekviparantni] odnos. No odnos te vrste jednako je u objema krajnostima. Dakle, ako postoji zapreka sa strane jedne, neće biti braka sa strane druge.

Odgovaram: budući da je brak vrsta odnosa, a odnos ne može nastati u jednoj od krajnosti a da ne nastane u drugoj, slijedi da sve što je zapreka za brak u jednome, zapreka je za brak u drugome; budući da je nemoguće da čovjek bude muž onoj koja nije njegova žena, ili da žena bude supruga bez muža, baš kao što je nemoguće biti majka bez posjedovanja djeteta. Otuda je uobičajena izreka da „brak ne šepa“.

Odgovor na 1. prigovor: premda čin onoga koji ljubi može biti usmjeren prema onome tko ne ljubi, među njima ne može biti sjedinjenja osim ako ljubav nije uzajamna. Zato Filozof veli (Ethic. viii, 2) da prijateljstvo koje se sastoji u vrsti sjedinjenja zahtijeva uzvraćanje ljubavi.

Odgovor na 2. prigovor: brak ne proizlazi iz privole one koja je prije bila prisiljena, osim ukoliko prethodna privola druge stranke ostaje na snazi; zbog čega ako bi on povukao svoju privolu, ne bi bilo braka.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.