Suppl., q. 46, a. 1
Čini li prisega pridodana privoli koja je izražena riječima budućega vremena brak
Prigovor 1. Čini se da prisega, ako se pridoda privoli izraženoj riječima budućega vremena, čini brak. Jer nitko se ne može obvezati postupati protiv Božjega zakona. No ispunjenje prisege jest od božanskoga zakona prema Mt 5,33: „Izvrši Gospodinu svoje prisege“. Dosljedno tome, nikakva kasnija obveza ne može osloboditi čovjeka od obveze obdržavanja prethodno položene prisege. Ako se stoga čovjek, nakon što je pristao oženiti ženu riječima koje izražavaju budućnost i potvrdio tu privolu prisegom, obveže drugoj ženi riječima koje izražavaju sadašnjost, čini se da je unatoč tome dužan održati svoju prijašnju prisegu. No to ne bi bio slučaj osim ako bi ta prisega činila brak potpunim. Dakle, prisega pridodana privoli izraženoj riječima budućega vremena čini brak.
Prigovor 2. Nadalje, božanska je istina jača od ljudske istine. No prisega potvrđuje stvar božanskom istinom. Budući dakle da riječi koje izražavaju privolu u sadašnjosti, u kojima je puka ljudska istina, upotpunjuju brak, čini se da je to mnogo više slučaj s riječima budućnosti potvrđenima prisegom.
Prigovor 3. Nadalje, prema Apostolu (Heb 6,16), „prisega je za potvrdu svršetak svakoga... spora“; zbog čega na sudu u svakom slučaju valja stajati uz prisegu radije negoli uz puku tvrdnju. Dakle, ako čovjek pristane oženiti ženu jednostavnom tvrdnjom izraženom riječima sadašnjosti, nakon što je pristao oženiti drugu riječima budućnosti potvrđenima prisegom, čini se da bi u presudi Crkve trebao biti prisiljen uzeti prvu, a ne drugu za svoju ženu.
Prigovor 4. Nadalje, jednostavno izgovaranje riječi koje se odnose na budućnost stvara zaruke. No dodavanje prisege mora imati neki učinak. Dakle, ona stvara nešto više od zaruka. No osim zaruka nema ničega doli braka. Dakle, ona stvara brak.
Naprotiv, ono što je buduće još ne postoji. No dodavanje prisege ne čini da riječi budućega vremena označavaju išta drugo doli privolu na nešto buduće. Dakle, to još nije brak. Nadalje, nakon što je brak potpun, ne traži se daljnja privola za brak. No nakon prisege postoji još jedna privola koja stvara brak, inače bi bilo beskorisno prisizati na budući brak. Dakle, ona ne stvara brak.
Odgovaram: prisega se rabi radi potvrde vlastitih riječi; zbog čega potvrđuje samo ono što je označeno riječima, niti mijenja njihovo značenje. Dosljedno tome, budući da riječima budućega vremena po samom njihovu značenju pripada da ne stvaraju brak, budući da ono što je obećano u budućnosti još nije učinjeno, čak i ako se obećanju pridoda prisega, brak još nije sklopljen, kako veli Učitelj u tekstu (Sent. iv, D, 28).
Odgovor na 1. prigovor: ispunjenje zakonite prisege jest od božanskoga zakona, ali ne i ispunjenje nezakonite prisege. Zato ako naknadna obveza učini tu prisegu nezakonitom, dok je prije bila zakonita, onaj tko ne održi prisegu koju je prethodno položio ne krši božanski zakon. I tako je u ovome slučaju; budući da nezakonito priseže onaj tko nezakonito obećava; a obećanje o tuđem vlasništvu jest nezakonito. Dosljedno tome, naknadna privola riječima sadašnjosti, kojom čovjek prenosi vlast nad svojim tijelom na drugu ženu, čini nezakonitom prethodnu prisegu koja je prije bila zakonita.
Odgovor na 2. prigovor: božanska je istina najdjelotvornija u potvrđivanju onoga na što se primjenjuje. Otuda je očit odgovor na treći prigovor.
Odgovor na 4. prigovor: prisega ima određeni učinak, ne uzrokujući novu obvezu, nego potvrđujući onu koja je već preuzeta, te tako onaj tko je krši teže griješi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.