Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 44, a. 3

Definira li se prikladno

Prigovor 1. Čini se da se ženidba neprikladno definira u tekstu [navedena definicija glasi: „Brak je muževno i ženino bračno sjedinjenje koje uključuje zajednički život u nepodijeljenom zajedništvu“] (Sent. iv, D, 27). Jer nužno je spomenuti ženidbu pri definiranju muža, budući da je muž onaj koji je sjedinjen sa ženom u ženidbi. No izraz „bračno sjedinjenje“ stavlja se u definiciju ženidbe. Dakle, u ovim se definicijama čini da postoji kružno dokazivanje.

Prigovor 2. Nadalje, ženidba čini ženu muževom ženom ništa manje nego što čini muža ženinim mužem. Dakle, ne bi se trebala opisivati kao „maritalno sjedinjenje“ radije nego kao uksorijalno [ženino] sjedinjenje.

Prigovor 3. Nadalje, navika ili običaj [consuetudo] pripada ćudoređu. Ipak se često događa da se vjenčane osobe uvelike razlikuju u običajima. Dakle, riječi „koje uključuje njihov zajednički život [consuetudinem] u nepodijeljenom zajedništvu“ ne bi trebale imati mjesta u definiciji ženidbe.

Prigovor 4. Nadalje, nalazimo druge definicije dane za ženidbu, jer prema Hugu (Sum. Sent. vii, 6), „ženidba je zakonita privola dviju prikladnih osoba da budu sjedinjene zajedno“. Također, prema nekima, „ženidba je zajedništvo zajedničkoga života i zajednica uređena božanskim i ljudskim pravom“; i pitamo se kako se te definicije razlikuju.

Odgovaram: kako je gore rečeno (čl. 2), tri se stvari moraju razmotriti u ženidbi, naime njezin uzrok, njezina bit i njezin učinak; i u skladu s time nalazimo tri definicije dane za ženidbu. Jer Hugova definicija označava uzrok, naime privolu, i ta je definicija sama po sebi očita. Definicija dana u tekstu označava bit ženidbe, naime „sjedinjenje“, i dodaje određene subjekte riječima „između zakonitih osoba“. Ona također upućuje na razliku ugovornih stranaka s obzirom na vrstu riječju „maritalno“, jer budući da je ženidba združivanje radi neke jedne stvari, to se združivanje specifično određuje svrhom kojoj je usmjereno, a to je ono što pripada mužu [maritum]. Ona također označava snagu ovoga združivanja, jer je nerazrješivo, riječima „koje uključuje“, itd. Preostala definicija označava učinak kojemu je ženidba usmjerena, naime zajednički život u obiteljskim stvarima. I budući da je svaka zajednica uređena nekim zakonom, zakonik prema kojemu je ta zajednica usmjerena, naime božansko i ljudsko pravo, nalazi mjesto u ovoj definiciji; dok su druge zajednice, poput onih trgovaca ili vojnika, uspostavljene samo ljudskim zakonom.

Odgovor na 1. prigovor: ponekad nam prethodne stvari iz kojih bi se definicija trebala dati nisu poznate, pa se dosljedno tome određene stvari definiraju iz stvari koje su jednostavnije poslije, ali prije za nas; tako u definiciji kakvoće Filozof rabi riječ „takav“ [quale] kada kaže (Cap. De Qualitate) da je „kakvoća ono po čemu se nazivamo takvima“. Također i pri definiranju ženidbe kažemo da je to „maritalno sjedinjenje“, pod čime podrazumijevamo da je ženidba sjedinjenje radi onih stvari koje se traže za bračnu službu, a što se sve ne bi moglo izraziti jednom riječju.

Odgovor na 2. prigovor: kako je rečeno (čl. 2), ta razlika označava svrhu sjedinjenja. I budući da, prema Apostolu (1 Kor 11,9), „muž nije [Vulg.: ‚nije stvoren‘] radi žene, nego žena radi muža“, slijedi da bi se ta razlika trebala označiti s obzirom na muža radije nego na ženu.

Odgovor na 3. prigovor: baš kao što građanski život ne označava pojedinačni čin ovoga ili onoga, nego stvari koje se tiču zajedničkoga djelovanja građana, tako bračni život nije ništa drugo doli posebna vrsta zajedništva koje pripada tomu zajedničkom djelovanju; zbog čega je, što se tiče samoga toga života, zajedništvo vjenčanih osoba uvijek nepodijeljeno, premda je podijeljeno s obzirom na čin koji pripada svakoj stranci. Odgovor na četvrti prigovor jasan je iz onoga što je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.