Suppl., q. 44, a. 2
Naziva li se prikladno
Prigovor 1. Čini se da se ženidba [matrimonium] neprikladno naziva. Jer stvar bi se trebala nazivati po onome što ima viši položaj. No otac ima viši položaj od majke. Dakle, zajednica oca i majke trebala bi se radije nazivati po ocu.
Prigovor 2. Nadalje, stvar bi se trebala nazivati po onome što joj je bitno, budući da „definicija izražava narav označenu imenom“ (Metaph. iv, 28). No svadba [nuptiae] nije bitna za ženidbu. Dakle, ženidba se ne bi trebala nazivati svadbom.
Prigovor 3. Nadalje, vrsta ne može uzeti svoje vlastito ime od onoga što pripada rodu. No združivanje [coniunctio] rod je ženidbe. Dakle, ne bi se trebala nazivati bračnim združivanjem [coniugium].
Naprotiv, tome se protivi opća govorna uporaba.
Odgovaram: u ženidbi se mogu razmotriti tri stvari. Prvo, njezina bit, a to je združivanje, i s obzirom na to naziva se „bračnim združivanjem“ [coniugium]; drugo, njezin uzrok, a to je vjenčanje, i s obzirom na to naziva se „svadbenim sjedinjenjem“ [nuptiae] od „nubo“ [izvorno značenje riječi „nubo“ jest „pokriti velom“], jer se pri obredu vjenčanja, kojim se brak dovršava, glave onih koji se vjenčavaju pokrivaju velom [to se još uvijek čini u nekim zemljama]; treće, učinak, a to je potomstvo, i s obzirom na to naziva se „ženidbom“ [matrimonium], kako veli Augustin (Contra Faust. xix, 26), jer „jedina svrha ženi pri udaji treba biti majčinstvo“. Ženidba [matrimonium] se također može raščlaniti na „matris munium“ [to jest munus], to jest majčina dužnost, budući da dužnost odgoja djece ponajprije spada na žene; ili na „matrem muniens“, jer pruža majci zaštitnika i oslonac u osobi njezina muža; ili na „matrem monens“, kao ona koja je opominje da ne napušta muža i ne veže se s drugim čovjekom; ili na „materia unius“, jer je to združivanje radi pružanja tvari za jedno potomstvo, kao da potječe od monos i materia; ili na „matre“ i „nato“, kako veli Izidor (Etym. ix), jer čini ženu majkom djeteta.
Odgovor na 1. prigovor: premda otac ima viši položaj od majke, majka ima više veze s potomstvom nego otac; ili možemo reći da je žena stvorena ponajprije zato da bude pomoćnica muškarcu u pogledu potomstva, dok muškarac nije stvoren u tu svrhu. Zato majka ima tješnji odnos prema naravi braka nego otac.
Odgovor na 2. prigovor: ponekad se bitne stvari spoznaju po akcidentima, pa se zato neke stvari mogu nazvati čak i po svojim akcidentima, budući da se ime daje stvari radi toga da postane poznata.
Odgovor na 3. prigovor: ponekad se vrsta naziva po nečemu što pripada rodu zbog nesavršenosti u vrsti, kada naime ima rodnu narav potpuno, a ipak ne dodaje ništa što pripada dostojanstvu; tako akcidentalno svojstvo zadržava ime svojstva, koje je zajedničko njemu i definiciji. Ponekad je to pak zbog savršenstva, kada nalazimo rodnu narav potpuno u jednoj vrsti, a ne u drugoj; tako se životinja [animal] naziva po duši [anima], a to pripada oduhovljenom tijelu, koje je rod životinje; no oduhovljenost se ne nalazi savršeno u onim živim bićima koja nisu životinje. Tako je i u ovome slučaju; jer združivanje muža i žene ženidbom najveće je od svih združivanja, budući da je to združivanje duše i tijela, pa se zato naziva „bračnim združivanjem“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.