Suppl., q. 42, a. 2
Je li trebala biti ustanovljena prije nego što je počinjen grijeh
Prigovor 1. Čini se da ženidba nije trebala biti ustanovljena prije grijeha. Jer ono što je od naravnoga zakona ne treba biti ustanovljeno. No takva je ženidba, kako je gore rečeno (pit. 41, čl. 1). Dakle, nije trebala biti ustanovljena.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti su lijekovi protiv bolesti grijeha. No lijek se ne pripravlja osim za stvarnu bolest. Dakle, nije trebala biti ustanovljena prije grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, jedno je ustanovljenje dostatno za jednu stvar. No ženidba je bila ustanovljena i nakon grijeha, kako stoji u tekstu (Sent. iv, D, 26). Dakle, nije bila ustanovljena prije grijeha.
Prigovor 4. Nadalje, ustanovljenje sakramenta mora doći od Boga. No prije grijeha riječi koje se odnose na ženidbu nije izrekao izričito Bog, nego Adam; riječi koje je Bog izrekao (Post 1,22): „Plodite se i množite“, bile su upućene i nerazumnim stvorenjima gdje nema braka. Dakle, ženidba nije bila ustanovljena prije grijeha.
Prigovor 5. Nadalje, ženidba je sakrament Novoga zakona. No sakramenti Novoga zakona potekli su od Krista. Dakle, nije trebala biti ustanovljena prije grijeha.
Naprotiv, kaže se (Mt 19,4): „Zar niste čitali da ih je Stvoritelj od početka ‚muško i žensko stvorio‘?“ Nadalje, ženidba je bila ustanovljena radi rađanja djece. No rađanje djece bilo je nužno čovjeku prije grijeha. Dakle, trebalo je da ženidba bude ustanovljena prije grijeha.
Odgovaram: narav naginje k braku s određenim dobrom u vidu, koje se dobro mijenja prema različitim stanjima čovjeka, zbog čega je bilo nužno da ženidba bude različito ustanovljena u različitim stanjima čovjeka s obzirom na to dobro. Dosljedno tome, ženidba kao usmjerena na rađanje djece, što je bilo nužno čak i kada nije bilo grijeha, bila je ustanovljena prije grijeha; ukoliko pruža lijek za ranu grijeha, bila je ustanovljena nakon grijeha u vrijeme naravnoga zakona; njezino ustanovljenje pripada Mojsijevu zakonu glede osobnih neprikladnosti; a bila je ustanovljena u Novome zakonu ukoliko predstavlja otajstvo Kristova sjedinjenja s Crkvom, i u tome je pogledu sakrament Novoga zakona. Što se tiče drugih koristi koje proizlaze iz ženidbe, kao što su prijateljstvo i uzajamne usluge koje muž i žena pružaju jedno drugome, njezino ustanovljenje pripada građanskomu zakonu. Budući da je, međutim, sakrament u svojoj biti znak i lijek, slijedi da se narav sakramenta primjenjuje na ženidbu s obzirom na posredno ustanovljenje; da je prikladno namijenjena ispunjavanju službe naravi s obzirom na prvo ustanovljenje; i, s obzirom na posljednje spomenuto ustanovljenje, da je usmjerena ispunjavanju službe društva.
Odgovor na 1. prigovor: stvari koje su od naravnoga zakona na općenit način trebaju biti ustanovljene s obzirom na svoje određenje koje podliježe promjeni prema različitim stanjima; baš kao što je od naravnoga zakona da se zlotvori kazne, ali da se takva i takva kazna odredi za takav i takav zločin određuje se pozitivnim zakonom.
Odgovor na 2. prigovor: ženidba nije samo kao lijek protiv grijeha, nego ponajprije za službu naravi; i tako je bila ustanovljena prije grijeha, a ne kao namijenjena za lijek.
Odgovor na 3. prigovor: nema razloga zašto ženidba ne bi imala više ustanovljenja koja odgovaraju različitim stvarima koje je trebalo odrediti u vezi s brakom. Zato ta različita ustanovljenja nisu o istoj stvari u istome pogledu.
Odgovor na 4. prigovor: prije grijeha ženidbu je ustanovio Bog kada je sazdao pomoćnicu čovjeku od njegova rebra i rekao im: „Plodite se i množite“. I premda je to bilo rečeno i drugim životinjama, one to nisu imale ispuniti na isti način kao ljudi. Što se tiče Adamovih riječi, on ih je izrekao nadahnut od Boga da shvati kako je ustanovljenje braka od Boga.
Odgovor na 5. prigovor: kako je jasno rečeno, ženidba nije bila ustanovljena prije Krista kao sakrament Novoga zakona.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.