Suppl., q. 42, a. 1
Je li ženidba sakrament
Prigovor 1. Čini se da ženidba nije sakrament. Jer svaki sakrament Novoga zakona ima oblik koji je bitan za sakrament. No blagoslov koji svećenik daje na vjenčanju nije bitan za ženidbu. Dakle, ona nije sakrament.
Prigovor 2. Nadalje, sakrament je prema Hugu (De Sacram. i) „tvaran element“. No ženidba nema tvaran element za svoju tvar. Dakle, ona nije sakrament.
Prigovor 3. Nadalje, sakramenti vuku svoju djelotvornost iz Kristove muke. No ženidba, budući da ima užitak vezan uz sebe, ne suobličuje čovjeka s Kristovom mukom, koja je bila bolna. Dakle, ona nije sakrament.
Prigovor 4. Nadalje, svaki sakrament Novoga zakona uzrokuje ono što označava. No ženidba ne uzrokuje sjedinjenje Krista s Crkvom, koje to sjedinjenje označava. Dakle, ženidba nije sakrament.
Prigovor 5. Nadalje, u drugim sakramentima postoji nešto što je stvarnost i sakrament. Ali to se ne nalazi u ženidbi, budući da ona ne utiskuje biljeg, jer se inače ne bi ponavljala. Dakle, ona nije sakrament.
Naprotiv, pisano je (Ef 5,32): „Ovo je velik sakrament“. Dakle, itd. Nadalje, sakrament je znak svete stvari. No takva je ženidba. Dakle, itd.
Odgovaram: sakrament označava posvećujući lijek protiv grijeha ponuđen čovjeku pod osjetilnim znakovima [usp. TP, pit. 61, čl. 1; TP, pit. 65, čl. 1]. Zato budući da je to slučaj u ženidbi, ona se ubraja među sakramente.
Odgovor na 1. prigovor: Riječi kojima se izražava bračna privola jesu oblik ovoga sakramenta, a ne svećenikov blagoslov, koji je sakramental.
Odgovor na 2. prigovor: sakrament ženidbe, poput onoga pokore, biva usavršen činom primatelja. Zato baš kao što pokora nema druge tvari doli samih osjetilnih čina, koji zauzimaju mjesto tvarnoga elementa, tako je i u ženidbi.
Odgovor na 3. prigovor: premda se ženidba ne suobličuje Kristovoj muci s obzirom na bol, ona se suobličuje s obzirom na ljubav, kojom je trpio za Crkvu koja je imala biti sjedinjena s njime kao njegova zaručnica.
Odgovor na 4. prigovor: sjedinjenje Krista s Crkvom nije stvarnost sadržana u ovome sakramentu, nego je stvarnost označena a nesadržana, a nijedan sakrament ne uzrokuje stvarnost te vrste, nego ima drugu i sadržanu i označenu koju uzrokuje, kako ćemo navesti dalje (ad 5). Učitelj, međutim (Sent. iv, D, 26), tvrdi da je to nesadržana stvarnost, jer je bio mišljenja da ženidba u sebi nema sadržane stvarnosti.
Odgovor na 5. prigovor: u ovome sakramentu također se nalaze one tri stvari [usp. TP, pit. 66, čl. 1], jer vanjski vidljivi čini jesu samo sakrament; veza između muža i žene koja proizlazi iz tih čina jest stvarnost i sakrament; a konačna sadržana stvarnost jest učinak ovoga sakramenta, dok je nesadržana stvarnost ono što Učitelj pripisuje (Sent. iv, D, 26).
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.