Suppl., q. 41, a. 4
Može li njezin čin biti zaslužan
Prigovor 1. Čini se da bračni čin nije zaslužan. Jer Krizostom [Hom. i u Opus Imperfectum, lažno pripisano sv. Ivanu Krizostomu] kaže u svojem tumačenju Mateja: „Premda brak ne donosi kaznu onima koji ga rabe, ne pruža im nikakvu nagradu“. No zasluga ima odnos prema nagradi. Dakle, bračni čin nije zaslužan.
Prigovor 2. Nadalje, uzdržati se od onoga što je zaslužno ne zaslužuje hvalu. Ipak djevičanstvo kojim se čovjek uzdržava od ženidbe vrijedno je hvale. Dakle, bračni čin nije zaslužan.
Prigovor 3. Nadalje, tko se god koristi danim mu dopuštenjem, koristi se primljenom milošću. Ali čovjek ne zaslužuje primanjem milosti. Dakle, bračni čin nije zaslužan.
Prigovor 4. Nadalje, zasluga, kao i krepost, sastoji se u težini. No bračni čin ne pruža težinu nego užitak. Dakle, on nije zaslužan.
Prigovor 5. Nadalje, ono što se ne može učiniti bez lakoga grijeha nikada nije zaslužno, jer čovjek ne može u isto vrijeme i zasluživati i gubiti zaslugu. No u bračnome činu uvijek postoji laki grijeh, budući da je čak i prvi pokret u takvim užicima laki grijeh. Dakle, navedeni čin ne može biti zaslužan.
Naprotiv, svaki čin kojim se ispunjava zapovijed zaslužan je ako je učinjen iz ljubavi. No takav je bračni čin, jer je rečeno (1 Kor 7,3): „Neka muž vrši dužnost prema ženi“. Dakle, itd. Nadalje, svaki je čin kreposti zaslužan. No navedeni je čin čin pravednosti, jer se naziva vršenjem dužnosti. Dakle, on je zaslužan.
Odgovaram: budući da nijedan čin koji proistječe iz promišljene volje nije ravnodušan, kako je navedeno u Drugoj knjizi (Sent. ii, D, 40, pit. 1, čl. 3; FS, pit. 18, čl. 9), bračni je čin u onome tko je u stanju milosti uvijek ili grješan ili zaslužan. Jer ako je poticaj za bračni čin krepost, bilo pravednosti da vrate dug, bilo bogoštovlja da rađaju djecu za štovanje Boga, on je zaslužan. No ako je poticaj požuda, ali ne isključujući bračna dobra, naime tako da nipošto ne bi htio ići drugoj ženi, to je laki grijeh; dok ako isključuje bračna dobra, tako da je raspoložen postupiti na sličan način s bilo kojom ženom, to je smrtni grijeh. A narav se ne može kretati a da nije ili usmjerena razumom, i tako će to biti čin kreposti, ili da nije tako usmjerena, i tada će to biti čin požude.
Odgovor na 1. prigovor: korijen zasluge, što se tiče bitne nagrade, jest sama ljubav; ali što se tiče akcidentalne nagrade, razlog zasluge sastoji se u težini čina; i tako bračni čin nije zaslužan osim na prvi način.
Odgovor na 2. prigovor: težina koja se traži za zaslugu akcidentalne nagrade jest težina napora, no težina koja se traži za bitnu nagradu jest težina obdržavanja sredine, a to je težina u bračnome činu.
Odgovor na 3. prigovor: prvi pokreti ukoliko su laki grijesi jesu pokreti apetita prema nekom neurednom predmetu užitka. To nije slučaj u bračnome činu, i dosljedno tome dokaz ne vrijedi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.