Suppl., q. 41, a. 1
Je li ona od naravnoga zakona
Prigovor 1. Čini se da ženidba nije naravna. Jer „naravni je zakon ono čemu je narav poučila sve životinje“ [Digest. I, i, de justitia et jure, 1]. No u drugih se životinja spolovi sjedinjuju bez ženidbe. Dakle, ženidba nije od naravnoga zakona.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je od naravnoga zakona nalazi se u svih ljudi s obzirom na svako njihovo stanje. No ženidba nije postojala u svakome stanju čovjeka, jer kako veli Tulije (De Inv. Rhet.), „u početku su ljudi bili divlji i tada nitko nije poznavao svoju vlastitu djecu, niti je bio vezan ikakvom ženidbenom vezom“, u čemu se sastoji ženidba. Dakle, ona nije naravna.
Prigovor 3. Nadalje, naravne su stvari iste među svima. No ženidba nije na isti način među svima, budući da se njezino obdržavanje mijenja prema različitim zakonima. Dakle, ona nije naravna.
Prigovor 4. Nadalje, čini se da one stvari bez kojih se nakana naravi može održati nisu naravne. No narav smjera na očuvanje vrste rađanjem, što je moguće bez ženidbe, kao u slučaju bludnikâ. Dakle, ženidba nije naravna.
Naprotiv, na početku Digesta stoji: „Sjedinjenje muškoga i ženskoga, koje nazivamo ženidbom, jest od naravnoga zakona“. Nadalje, Filozof (Ethic. viii, 12) veli da je „čovjek životinja po naravi sklonija bračnomu nego političkomu društvu“. No „čovjek je po naravi politička i društvena životinja“, kako tvrdi isti pisac (Polit. i, 2). Dakle, on je po naravi sklon bračnome sjedinjenju, i tako je bračno sjedinjenje ili ženidba naravno.
Odgovaram: za neku se stvar kaže da je naravna na dva načina. Prvo, kao što po nužnosti proizlazi iz počela naravi; tako je gibanje prema gore naravno vatri. Na taj način ženidba nije naravna, niti je ijedna od onih stvari koje nastaju posredovanjem ili gibanjem slobodne volje. Drugo, naravnim se naziva ono čemu narav naginje, premda se ostvaruje posredovanjem slobodne volje; tako se čini kreposti i same kreposti nazivaju naravnima; i na taj je način ženidba naravna, jer naravni razum naginje k njoj na dva načina. Prvo, s obzirom na glavni cilj ženidbe, naime dobro potomstva. Jer narav ne smjera samo na rađanje potomstva, nego i na njegov odgoj i razvitak dok ne dosegne savršeno stanje čovjeka kao čovjeka, a to je stanje kreposti. Zato, prema Filozofu (Ethic. viii, 11, 12), od svojih roditelja primamo tri stvari, naime „postojanje“, „hranu“ i „odgoj“. No dijete se ne može odgojiti i poučiti osim ako nema sigurne i određene roditelje, a to ne bi bio slučaj kada ne bi postojala veza između muškarca i određene žene, a u tome se sastoji ženidba. Drugo, s obzirom na sporedni cilj ženidbe, a to su uzajamne usluge koje bračni drugovi pružaju jedno drugome u kućnim stvarima. Jer baš kao što naravni razum nalaže da ljudi žive zajedno, budući da nitko nije sam sebi dostatan u svim stvarima koje se tiču života, zbog čega se čovjek opisuje kao po naravi sklon političkomu društvu, isto tako među onim djelima koja su nužna za ljudski život neka priliče muškarcima, a druga ženama. Zato narav ulijeva ono društvo muškarca i žene koje se sastoji u ženidbi. Ta dva razloga navodi Filozof (Ethic. viii, 11, 12).
Odgovor na 1. prigovor: čovjekova narav naginje k nekoj stvari na dva načina. Na jedan način, zato što ta stvar priliči rodnoj naravi, a to je zajedničko svim životinjama; na drugi način, zato što priliči naravi vrsne razlike, po kojoj ljudska vrsta, ukoliko je razumska, nadilazi rod; takav je čin razboritosti ili umjerenosti. I baš kao što rodna narav, premda jedna u svim životinjama, ipak nije u svima na isti način, tako niti ne naginje na isti način u svima, nego na način koji priliči svakoj pojedinoj. U skladu s time čovjekova narav naginje k ženidbi s obzirom na vrsnu razliku, što se tiče drugoga gore navedenoga razloga; zbog čega Filozof (Ethic. viii, 11, 12; Polit. i) navodi taj razlog kod ljudi iznad drugih životinja; ali što se tiče prvoga razloga, ona naginje s obzirom na rod; zbog čega on kaže da je rađanje potomstva zajedničko svim životinjama. Ipak narav ne naginje k tome na isti način u svih životinja; budući da postoje životinje čije je potomstvo sposobno tražiti hranu odmah nakon rođenja, ili ih majka dovoljno hrani; i u njih nema veze između mužjaka i ženke; dok u onih čije potomstvo treba potporu obaju roditelja, premda na kratko vrijeme, postoji određena veza, kako se može vidjeti kod pojedinih ptica. U čovjeka pak, budući da dijete treba roditeljsku skrb dugo vremena, postoji vrlo velika veza između muškarca i žene, prema kojoj vezi naginje čak i rodna narav.
Odgovor na 2. prigovor: Tulijeva tvrdnja može biti istinita za neki pojedini narod, pod uvjetom da je shvatimo kao da se odnosi na neposredni početak toga naroda kada je postao narodom različitim od drugih; jer ono čemu naravni razum naginje ne ostvaruje se u svim stvarima, i ta tvrdnja nije općenito istinita, budući da Sveto pismo navodi kako je ženidba postojala od početka ljudskoga roda.
Odgovor na 3. prigovor: prema Filozofu (Ethic. vii), „ljudska narav nije nepromjenjiva kao što je božanska narav“. Otuda stvari koje su od naravnoga zakona variraju prema različitim stanjima i uvjetima ljudi; premda one koje po naravi pripadaju božanskim stvarima nipošto ne variraju.
Odgovor na 4. prigovor: narav ne smjera samo na bitak u potomstvu, nego i na savršen bitak, za što je ženidba nužna, kako je gore pokazano.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.