Suppl., q. 40, a. 1
Moraju li oni koji se rede biti obrijani i podstriženi u obliku krune
Prigovor 1. Čini se da oni koji se rede ne bi trebali nositi tonzuru u obliku krune. Jer Gospodin je zaprijetio sužanjstvom i raspršenjem onima koji su bili obrijani na taj način: „Od sužanjstva obrijane glave neprijatelja“ (Pnz 32,42), i: „Raspršit ću u sve vjetrove one kojima je kosa podrezana uokolo“ (Jr 49,32). No Kristovi poslužitelji ne bi trebali biti sužnji, nego slobodni. Dakle, brijanje i tonzura u obliku krune ne priliči im.
Prigovor 2. Nadalje, istina bi trebala odgovarati slici. No kruna je bila predslika u Starom zakonu tonzurom nazirejâ, kako stoji u tekstu (Sent. iv, D, 24). Budući dakle da nazireji nisu bili zaređeni za božansku službu, čini se da poslužitelji Crkve ne bi trebali primati tonzuru niti brijati glavu u obliku krune. Isto tako se čini da slijedi iz činjenice da braća laici, koji nisu poslužitelji Crkve, primaju tonzuru u redovničkim redovima.
Prigovor 3. Nadalje, kosa označava suvišak, jer raste iz onoga što je suvišno. Ali poslužitelji Crkve trebali bi odbaciti svaki suvišak. Dakle, trebali bi posve obrijati glavu, a ne u obliku krune.
Naprotiv, prema Grguru, „služiti Bogu znači kraljevati“ (Super Ps 102,23). No kruna je znak kraljevstva. Dakle, kruna priliči onima koji su posvećeni božanskoj službi. Nadalje, prema 1 Kor 11,15, kosa nam je dana „kao pokrivalo“. No poslužitelji oltara trebali bi imati nepokriven um. Dakle, tonzura im priliči.
Odgovaram: priliči onima koji se posvećuju božanskoj službi da budu obrijani ili podstriženi u obliku krune zbog samoga oblika. Jer kruna je znak kraljevstva; i savršenstva, budući da je kružna; a oni koji su postavljeni u božansku službu stječu kraljevsko dostojanstvo i trebaju biti savršeni u kreposti. Također im priliči jer uključuje uklanjanje kose s gornjeg dijela glave brijanjem, kako njihov um ne bi bio spriječen vremenitim zanimacijama u razmatranju božanskih stvari, a s donjega dijela podrezivanjem, kako njihova osjetila ne bi bila zapletena u vremenite stvari.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin prijeti onima koji su to činili radi štovanja zloduha.
Odgovor na 2. prigovor: stvari koje su se činile u Starom zavjetu nesavršeno prikazuju stvari Novoga zavjeta. Zato su stvari koje se tiču poslužitelja Novoga zavjeta bile označene ne samo službama levita, nego i svim onim osobama koje su ispovijedale neki stupanj savršenstva. No nazireji su ispovijedali određeno savršenstvo striženjem svoje kose, označujući time svoj prezir prema vremenitim stvarima, premda je nisu šišali u obliku krune, nego su je posve odrezali, jer još nije bilo vrijeme kraljevskoga i savršenoga svećeništva. Na sličan način braća laici šišaju kosu jer se odriču vremenitoga; no ne briju glavu, jer nisu zauzeti u božanskoj službi, tako da bi umom morali razmatrati božanske stvari.
Odgovor na 3. prigovor: ne samo odricanje od vremenitoga, nego i kraljevsko dostojanstvo mora biti označeno oblikom krune; zato se kosa ne bi trebala posve odrezati. Drugi je razlog to što bi to bilo nedolično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.