Suppl., q. 39, a. 4
Je li to ubojstvo
Prigovor 1. Čini se da čovjek ne bi trebao biti isključen od primanja redova zbog ubojstva. Jer naši redovi potječu od levitske službe, kako stoji u prethodnoj distinkciji (Sent. iv, D, 24). No leviti su posvetili svoje ruke prolijevanjem krvi svoje braće (Izl 32,29). Dakle, nitko u Novom zavjetu ne bi trebao biti isključen od primanja redova zbog prolijevanja krvi.
Prigovor 2. Nadalje, nitko ne bi trebao biti isključen od sakramenta zbog čina kreposti. No krv se ponekad prolijeva radi pravednosti, primjerice od strane suca; a onaj tko ima tu službu sagriješio bi kada je ne bi prolio. Dakle, on nije zbog toga spriječen primiti redove.
Prigovor 3. Nadalje, kazna se ne duguje osim za krivnju. No ponekad osoba počini ubojstvo bez krivnje, primjerice braneći se, ili pak nesretnim slučajem. Dakle, ne bi trebala upasti u kaznu nepravilnosti.
Naprotiv, tome se protive mnoge kanonske odredbe [Cap. Miror; cap. Clericum; cap. De his Cler., dist. 1; cap. Continebatur, De homic. volunt.], kao i običaj Crkve.
Odgovaram: svi redovi imaju odnos prema sakramentu euharistije, koji je sakrament mira udijeljenog nam prolijevanjem Kristove krvi. I budući da je ubojstvo najviše oprečno miru, a oni koji ubijaju suobličuju se Kristovim ubojicama radije nego ubijenome Kristu, kojemu se svi poslužitelji navedenoga sakramenta moraju suobličiti, slijedi da je nedopušteno, premda ne i nevaljano, da se ubojice uzdižu u redove.
Odgovor na 1. prigovor: stari je zakon nametao kaznu krvlju, dok Novi zakon to ne čini. Zato usporedba ne stoji između poslužitelja Staroga zavjeta i onih Novoga, koji je sladak jaram i lako breme (Mt 11,30).
Odgovor na 2. prigovor: nepravilnost se ne navlači samo zbog grijeha, nego ponajprije zbog toga što je neka osoba neprikladna za dijeljenje sakramenta euharistije. Zato su sudac i svi koji s njim sudjeluju u krvnoj parnici nepravilni, jer je prolijevanje krvi nedolično za poslužitelje toga sakramenta.
Odgovor na 3. prigovor: nitko ne čini neku stvar a da joj nije uzrok, a u čovjeku je to nešto dragovoljno. Zato onaj tko nesretnim slučajem ubije čovjeka ne znajući da je čovjek, ne naziva se ubojicom, niti navlači nepravilnost (osim ako se bavio nečim nedopuštenim ili nije pazio s dovoljnom pomnjom, jer u tom slučaju ubojstvo postaje donekle dragovoljno). No to nije zato što nije u krivnji, budući da se nepravilnost navlači čak i bez krivnje. Zato čak i onaj tko u pojedinačnom slučaju ubije čovjeka u samoobrani bez počinjenja grijeha, ipak je nepravilan [sveti Toma govori prema kanonskom pravu svojega doba; danas to više nije slučaj].
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.