Suppl., q. 39, a. 3
Je li to stanje ropstva
Prigovor 1. Čini se da stanje ropstva nije zapreka za primanje redova. Jer tjelesna podložnost nije nespojiva s duhovnom vlašću. No u robu je tjelesna podložnost. Dakle, on nije spriječen primiti duhovnu vlast koja se daje u redovima.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je prigoda za poniznost ne bi trebalo biti zapreka za primanje sakramenta. No ropstvo je takvo, jer Apostol savjetuje čovjeku, ako je moguće, radije ostati u ropstvu (1 Kor 7,21). Dakle, to ga ne bi trebalo priječiti da bude uzdignut u redove.
Prigovor 3. Nadalje, sramotnije je za klerika postati robom nego za roba postati klerikom. Ipak klerik se može zakonito prodati kao rob; jer se biskup Nole, naime Paulin, prodao kao rob, kako pripovijeda Grgur (Dial. iii). Mnogo više, dakle, rob može postati klerikom.
Prigovor 4. Naprotiv, čini se da je to zapreka za valjanost sakramenta. Jer žena, zbog svoje podložnosti, ne može primiti sakrament redova. Ali još je veća podložnost u roba; budući da žena nije dana čovjeku kao njegova sluškinja (zbog čega nije načinjena od njegovih nogu). Dakle, niti rob ne može primiti ovaj sakrament.
Prigovor 5. Nadalje, čovjek je samim time što primi red dužan posluživati u tome redu. No on ne može u isto vrijeme služiti svome tjelesnom gospodaru i vršiti svoju duhovnu službu. Dakle, čini se da ne može primiti redove, jer gospodar mora biti obeštećen.
Odgovaram: primanjem redova čovjek se obvezuje na božanske službe. I budući da nitko ne može dati ono što nije njegovo, rob koji ne raspolaže samim sobom ne može biti uzdignut u redove. Ako, međutim, bude uzdignut, prima red, jer se sloboda ne traži za valjanost sakramenta, premda je nužna za njegovu dopuštenost, budući da ne priječi vlast, nego samo čin. Isti razlog vrijedi za sve koji su pod obvezom prema drugima, kao što su oni koji su u dugu i slične osobe.
Odgovor na 1. prigovor: primanje duhovne vlasti uključuje također obvezu na određene tjelesne čine, pa je dosljedno tome spriječeno tjelesnom podložnošću.
Odgovor na 2. prigovor: čovjek može uzeti prigodu za poniznost iz mnogih drugih stvari koje se ne pokazuju zaprekom za vršenje redova.
Odgovor na 3. prigovor: blaženi Paulin učinio je to iz obilja svoje ljubavi, vođen Duhom Božjim; što je dokazano ishodom njegova čina, budući da su njegovim odlaskom u ropstvo mnogi iz njegova stada oslobođeni ropstva. Zato ne smijemo izvoditi zaključak iz ovoga pojedinačnog slučaja, jer „gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“ (2 Kor 3,17).
Odgovor na 4. prigovor: sakramentalni znakovi označuju na temelju svoje naravne sličnosti. No žena je podložna po svojoj naravi, dok rob to nije. Zato usporedba ne stoji.
Odgovor na 5. prigovor: ako bude zaređen, a njegov gospodar zna i ne protivi se, samim time postaje slobodnjak. Ali ako je njegov gospodar u neznanju, biskup i onaj koji ga je prikazao dužni su platiti gospodaru dvostruku vrijednost roba, ako su znali da je rob. Inače, ako rob ima vlastitih dobara, dužan je otkupiti svoju slobodu, ili bi se morao vratiti u ropstvo svoga gospodara, unatoč nemogućnosti vršenja svoga reda.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.