Suppl., q. 39, a. 2
Je li to nedostatak uporabe razuma
Prigovor 1. Čini se da dječaci i oni kojima nedostaje uporaba razuma ne mogu primiti redove. Jer, kako stoji u tekstu (Sent. iv, D, 25), sveti su kanoni odredili točno određenu dob onih koji primaju redove. No to ne bi bilo tako kada bi dječaci mogli primiti sakrament redova. Dakle, itd.
Prigovor 2. Nadalje, sakrament redova stoji iznad sakramenta ženidbe. No djeca i oni kojima nedostaje uporaba razuma ne mogu sklopiti ženidbu. Dakle, ne mogu niti primiti redove.
Prigovor 3. Nadalje, čin i moć nalaze se u istom subjektu, prema Filozofu (De Somn. et Vigil. i). No čin redova zahtijeva uporabu razuma. Dakle, zahtijeva je i moć redova.
Naprotiv, onome tko je uzdignut u redove prije dobi rasuđivanja ponekad se dopušta vršiti ih bez ponovnog ređenja, kako se razabire iz Extra., De Cler. per salt. prom. Ali to ne bi bio slučaj da nije primio redove. Dakle, dječak može primiti redove. Nadalje, dječaci mogu primiti druge sakramente u kojima se utiskuje biljeg, naime krštenje i potvrdu. Dakle, na sličan način mogu primiti i redove.
Odgovaram: Dječaštvo i drugi nedostaci koji uklanjaju uporabu razuma stvaraju zapreku činu. Zato su takvi neprikladni za primanje svih onih sakramenata koji zahtijevaju čin sa strane primatelja sakramenta, kao što su pokora, ženidba i tako dalje. Ali budući da ulivene moći kao i naravne moći prethode činima, premda stečene moći slijede čine, a uklanjanje onoga što dolazi poslije ne povlači za sobom uklanjanje onoga što dolazi prije, slijedi da djeca i oni kojima nedostaje uporaba razuma mogu primiti sve sakramente u kojima se ne traži čin sa strane primatelja za valjanost sakramenta, nego se neka duhovna vlast podjeljuje odozgo; s tom razlikom, međutim, što se u nižim redovima dob rasuđivanja traži iz poštovanja prema dostojanstvu sakramenta, ali ne za njegovu dopuštenost, niti za njegovu valjanost. Zato se neki mogu bez grijeha uzdići u niže redove prije godina rasuđivanja, ako za to postoji hitan razlog i nada u njihov napredak; i oni su valjano zaređeni; jer premda u to vrijeme nisu prikladni za službe koje su im povjerene, postat će prikladni time što će se u njima uvježbavati. Za više redove, međutim, uporaba razuma traži se i iz poštovanja prema sakramentu i za njegovu dopuštenost, ne samo zbog zavjeta čistoće koji je uz njih vezan, nego i zato što im je povjereno rukovanje sakramentima [vidi Tridentski sabor: De Reform., Sess. xxii, cap. 4,11,12]. Ali za episkopat kojim čovjek prima vlast i nad otajstvenim tijelom, traži se čin prihvaćanja pastoralne skrbi za duše; stoga je uporaba razuma nužna za valjanost biskupskog posvećenja. Neki, međutim, tvrde da je uporaba razuma nužna za valjanost sakramenta u svim redovima; ali ta tvrdnja nije potvrđena niti autoritetom niti razumom.
Odgovor na 1. prigovor: kako je rečeno u članku, ne traži se za valjanost sakramenta sve ono što je nužno za njegovu dopuštenost.
Odgovor na 2. prigovor: uzrok ženidbe jest privola, koja ne može postojati bez uporabe razuma. Dok se u primanju redova ne traži nikakav čin sa strane primateljâ, budući da se u njihovu posvećenju ne izražava nikakav čin s njihove strane. Zato usporedba ne stoji.
Odgovor na 3. prigovor: čin i moć nalaze se u istom subjektu; ipak ponekad moć, kao što je slobodna volja, prethodi svojemu činu; i tako je u ovome slučaju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.