Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 37, a. 3

Trebaju li se dijeliti na one koji su sveti i one koji to nisu

Prigovor 1. Čini se da se redovi ne bi trebali dijeliti na one koji su sveti i one koji to nisu. Jer svi su redovi sakramenti, a svi su sakramenti sveti. Dakle, svi su redovi sveti.

Prigovor 2. Nadalje, redovima Crkve čovjek se ne postavlja ni za koje druge osim za božanske službe. No sve su one svete. Dakle, svi su redovi također sveti.

Naprotiv, Sveti redovi zapreka su sklapanju braka i poništavaju već sklopljeni brak. No četiri niža reda niti priječe sklapanje niti poništavaju ugovor. Dakle, to nisu sveti redovi.

Odgovaram: za red se kaže da je svet na dva načina. Prvo, u samom sebi, i tako je svaki red svet, budući da je sakrament. Drugo, po razlogu tvari nad kojom vrši čin, i tako se red naziva svetim ako vrši čin nad nekom posvećenom stvari. U tom smislu postoje samo tri sveta reda, naime svećeništvo i đakonat, koji vrše čin nad posvećenim tijelom i krvlju Kristovom, te podđakonat, koji vrši čin nad posvećenim posuđem. Zato im se nalaže uzdržljivost, kako bi oni koji rukuju svetim stvarima i sami bili sveti i čisti. Time je odgovoreno na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.