Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 37, a. 2

Koliko ih ima

Prigovor 1. Čini se da nema sedam redova. Jer redovi Crkve usmjereni su na hijerarhijske čine. No postoje samo tri hijerarhijska čina, naime „čistiti, prosvjetljivati i usavršavati“, zbog čega Dionizije razlikuje tri reda (Eccl. Hier. v). Dakle, nema ih sedam.

Prigovor 2. Nadalje, svi sakramenti crpe svoju djelotvornost i vjerodostojnost iz svoje ustanove po Kristu, ili barem po Njegovim apostolima. No u nauku Krista i Njegovih apostola ne spominju se drugi osim svećenika i đakona. Dakle, naizgled nema drugih redova.

Prigovor 3. Nadalje, sakramentom reda čovjek biva postavljen za dijeljenje ostalih sakramenata. No postoji samo šest drugih sakramenata. Dakle, trebalo bi postojati samo šest redova.

Prigovor 4. S druge strane, Čini se da bi ih trebalo biti više. Jer što je neka moć viša, to manje podliježe umnažanju. No hijerarhijska je vlast u anđelima na viši način nego u nama, kako kaže Dionizije (Eccl. Hier. i). Budući da dakle u anđeoskoj hijerarhiji ima devet redova, trebalo bi ih biti isto toliko, ili više, u Crkvi.

Prigovor 5. Nadalje, proroštvo Psalama najplemenitije je od svih proroštava. No postoji jedan red, naime čitača, za čitanje ostalih proroštava u Crkvi. Dakle, trebao bi postojati drugi red za čitanje Psalama, osobito zato što se (Dekretali, Dist. xxi, cap. Cleros) „psalmist“ ubraja kao drugi red nakon vratara.

Odgovaram: neki pokazuju dostatnost redova iz njihove podudarnosti s besplatnim milostima koje su naznačene u 1 Kor 12. Jer kažu da „riječ mudrosti“ pripada biskupu, jer je on zareditelj drugih, što pripada mudrosti; „riječ spoznanja“ svećeniku, jer on treba imati ključ spoznanja; „vjera“ đakonu, jer on propovijeda Evanđelje; „čudesa“ podđakonu, koji se posvećuje djelima savršenosti po zavjetu uzdržljivosti; „tumačenje jezika“ akolitu, što je označeno svjetlom koje nosi; „milost ozdravljanja“ zaklinjaocu; „različiti jezici“ psalmistu; „proroštvo“ čitaču; a „razlučivanje duhova“ vrataru, jer on jedne isključuje, a druge pripušta. No to nema nikakve važnosti, jer besplatne milosti nisu dane, kao što su redovi, jednomu te istom čovjeku. Jer pisano je (1 Kor 12,4): „Različiti su darovi milosti“. Štoviše, uključeni su biskupstvo [usp. pit. 40, čl. 5] i služba psalmista, koji nisu redovi. Zato drugi tumače redove prispodobljujući ih nebeskoj hijerarhiji, gdje se redovi razlikuju s obzirom na čišćenje, prosvjetljivanje i usavršavanje. Tako kažu da vratar čisti izvana, odvajajući čak i u tijelu dobre od zlih; da akolit čisti iznutra, jer svjetlom koje nosi označuje da raspršuje nutarnju tamu; te da zaklinjalac čisti na oba načina, jer izgoni đavla koji uznemiruje čovjeka na oba načina. Prosvjetljivanje pak, koje se ostvaruje poučavanjem, čine čitači s obzirom na proročki nauk; podđakoni s obzirom na apostolski nauk; i đakoni s obzirom na evanđeoski nauk; dok je obično usavršavanje, kao što je savršenost pokore, krštenja i tako dalje, djelo svećenika; izvrsno usavršavanje, kao što je posvećenje svećenika i djevica, djelo je biskupa; dok je najizvrsnije usavršavanje djelo Vrhovnoga Svećenika u kojem prebiva punina autoriteta. No to opet nema nikakve važnosti; kako zato što se redovi nebeske hijerarhije ne razlikuju po spomenutim hijerarhijskim činima, budući da se svaki od njih može primijeniti na svaki red; tako i zato što, prema Dioniziju (Eccl. Hier. v), usavršavanje pripada samo biskupima, prosvjetljivanje svećenicima, a čišćenje svim poslužiteljima. Zato drugi usklađuju redove sa sedam darova, tako da svećeništvo odgovara daru mudrosti, koja nas hrani kruhom života i razuma, baš kao što nas svećenik krijepi nebeskim kruhom; strah vrataru, jer nas on odvaja od zlih; i tako posredni redovi posrednim darovima. No to opet nema nikakve važnosti, budući da se sedmerostruka milost daje u svakom pojedinom redu. Posljedično moramo odgovoriti drukčije rekavši da je sakrament reda usmjeren na sakrament Euharistije, koji je sakrament sakramenata, kako kaže Dionizije (Eccl. Hier. iii). Jer baš kao što hram, oltar, posuđe i ruho trebaju biti posvećeni, tako i poslužitelji koji su zaređeni za Euharistiju; a to je posvećenje sakrament reda. Otuda razdioba redova potječe iz njihova odnosa prema Euharistiji. Jer vlast je reda usmjerena ili na samo posvećenje Euharistije, ili na neku službu u vezi s ovim sakramentom Euharistije. Ako na onaj prvi način, onda je to red svećenika; stoga kada se rede, primaju kalež s vinom i patenu s kruhom, jer primaju vlast posvećivanja tijela i krvi Kristove. Suradnja poslužitelja usmjerena je ili na sam sakrament, ili na primatelje. Ako na ono prvo, to se događa na tri načina. Jer na prvom mjestu postoji služba kojom poslužitelj surađuje sa svećenikom u samom sakramentu, dijeleći, ali ne posvećujući, jer to čini samo svećenik; a to pripada đakonu. Otuda se u tekstu (Sent. iv, D, 24) kaže da đakonu pripada posluživati svećenicima u svemu što se čini u Kristovim sakramentima, stoga on dijeli Kristovu krv. Drugo, postoji služba usmjerena na raspoređivanje sakramentalne tvari u svetom posuđu sakramenta; a to pripada podđakonima. Zato se u tekstu (Sent. iv, D, 24) navodi da oni nose posuđe tijela i krvi našega Gospodina, i stavljaju prinos na oltar; otuda, kada se rede, primaju kalež, doduše prazan, iz biskupovih ruku. Treće, postoji služba usmjerena na prinošenje sakramentalne tvari, a to pripada akolitu. Jer on, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 24), priprema vrčić s vinom i vodom; stoga prima prazan vrčić. Služba usmjerena na pripravu primatelja može se vršiti samo nad nečistima, budući da su oni koji su čisti već prikladni za primanje sakramenata. Nečisti su pak trojaki, prema Dioniziju (Eccl. Hier. iii). Jer neki su potpuni nevjernici i ne žele vjerovati; a takve treba posve isključiti od promatranja božanskih stvari i od zbora vjernih; to pripada vratarima. Neki pak žele vjerovati, ali još nisu poučeni, naime katekumeni, a na poučavanje takvih osoba usmjeren je red čitača, kojima je stoga povjereno čitanje prvih osnova nauka vjere, naime Staroga zavjeta. Neki su pak vjernici i poučeni, ali se nalaze pod zaprekom po vlasti đavla, naime opsjednuti; i na tu je službu usmjeren red zaklinjalaca. Tako su razlog i broj stupnjeva redova razjašnjeni.

Odgovor na 1. prigovor: Dionizije govori o redovima ne kao o sakramentima, nego kao o onima koji su usmjereni na hijerarhijske čine. Zato razlikuje tri reda koji odgovaraju tim činima. Prvi od tih redova, naime biskup, ima sva tri čina; drugi, naime svećenik, ima dva; dok treći ima jedan, naime čistiti; to je đakon koji se naziva poslužiteljem; a pod ovim posljednjim obuhvaćeni su svi niži redovi. No redovi svoju sakramentalnu narav crpe iz svoga odnosa prema najvećemu od sakramenata, te posljedično broj redova ovisi o tome.

Odgovor na 2. prigovor: u ranoj Crkvi, zbog malobrojnosti poslužitelja, sve su niže službe bile povjerene đakonima, kako kaže Dionizije (Eccl. Hier. iii), gdje veli: „Neki od poslužitelja stoje na zatvorenim vratima Crkve, drugi su drukčije zauzeti u vršenju vlastitoga reda; drugi stavljaju posvećeni kruh i kalež blagoslova na oltar i prinose ih svećenicima“. Ipak, sva je vlast za vršenje svih tih stvari bila uključena u jednu đakonovu vlast, premda prešutno. Poslije se međutim bogoštovlje razvilo, pa je Crkva izričito povjerila nekolicini osoba ono što je dotad bilo povjereno prešutno u jednom redu. To je ono što Učitelj misli kada u tekstu (Sent. iv, D, 24) kaže da je Crkva ustanovila druge redove.

Odgovor na 3. prigovor: redovi su usmjereni na sakrament Euharistije ponajprije, a na ostale sakramente posljedično, jer i ostali sakramenti teku iz onoga što je sadržano u tom sakramentu. Otuda ne slijedi da bi se redovi trebali razlikovati prema sakramentima.

Odgovor na 4. prigovor: anđeli se razlikuju vrsno [usp. FP, pit. 50, čl. 4]; iz toga razloga moguće je da imaju različite načine primanja božanskih stvari, pa su otuda podijeljeni i u različite hijerarhije. No u ljudi postoji samo jedna hijerarhija, jer imaju samo jedan način primanja božanskih stvari, koji proizlazi iz ljudske vrste, naime po slikama osjetilnih predmeta. Posljedično, razlikovanje redova u anđela ne može imati nikakav odnos prema sakramentu kao što je to kod nas, nego samo odnos prema hijerarhijskim činima koje među njima svaki red vrši nad nižim redovima. U tom pogledu naši redovi odgovaraju njihovima; budući da u našoj hijerarhiji postoje tri reda, koji se razlikuju prema trima hijerarhijskim činima, baš kao i u svakoj anđeoskoj hijerarhiji.

Odgovor na 5. prigovor: služba psalmista nije red, nego služba pripojena redu. Jer psalmist se također naziva precentor zato što se psalmi recitiraju s pjevanjem. Precentor pak nije ime posebnoga reda, kako zato što pjevati pripada cijelomu koru, tako i zato što nema poseban odnos prema sakramentu Euharistije. Budući da je to ipak pojedinačna služba, ponekad se ubraja među redove, uzimajući ih u širokom smislu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.