Suppl., q. 32, a. 7
Trebaju li oni koji su nagrđeni na navedenim dijelovima biti pomazani na njima
Prigovor 1. Čini se da oni koji su nagrđeni ne bi trebali biti pomazani na tim dijelovima. Jer kao što ovaj sakrament zahtijeva određeno raspoloženje sa strane primatelja, naime da bude bolestan, tako zahtijeva da bude pomazan na određenom dijelu tijela. Onaj tko nije bolestan pak ne može biti pomazan. Dakle, ne može biti pomazan ni onaj komu nedostaje dio koji treba pomazati.
Prigovor 2. Nadalje, čovjek rođen slijep ne griješi svojim vidom. Pri pomazanju očiju pak spominju se grijesi vidom. Dakle, to se pomazanje ne bi trebalo primijeniti na slijepca od rođenja, a na sličan način i s obzirom na druga osjetila.
Naprotiv, tjelesna nagrđenost nije zapreka nijednom drugom sakramentu. Dakle, ne bi trebala biti zapreka ni ovome. Svako od pomazanja pak bitno je za sakrament. Dakle, sva bi se trebala primijeniti na one koji su nagrđeni.
Odgovaram: čak i oni koji su nagrđeni trebali bi biti pomazani, i to što je bliže moguće dijelu koji je trebao biti pomazan. Jer premda nemaju udove, ipak imaju, barem u korijenu, moći duše koje odgovaraju tim udovima, i mogu iznutra počiniti grijehe koji pripadaju tim udovima, premda ne mogu izvana. To dostaje za odgovore na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.