Suppl., q. 32, a. 1
Treba li se ovaj sakrament podijeliti onima koji su dobroga zdravlja
Prigovor 1. Čini se da bi se ovaj sakrament trebao podijeliti čak i onima koji su dobroga zdravlja. Jer ozdravljenje uma važniji je učinak ovoga sakramenta nego ozdravljenje tijela, kako je gore navedeno (pit. 30, čl. 2). Čak i oni koji su zdravi u tijelu pak trebaju ozdraviti u umu. Dakle, ovaj bi se sakrament trebao podijeliti i njima.
Prigovor 2. Nadalje, ovo je sakrament onih koji odlaze iz ovoga života, baš kao što je krštenje sakrament onih koji ulaze u ovaj život. Krštenje se pak daje svima koji ulaze. Dakle, ovaj bi se sakrament trebao dati svima koji odlaze. Ali ponekad su oni koji su blizu odlaska dobroga zdravlja, na primjer oni kojima treba odrubiti glavu. Dakle, ovaj bi se sakrament trebao podijeliti njima.
Naprotiv, stoji pisano (Jak 5,14): „Boluje li tko među vama“, itd. Dakle, nitko osim bolesnih nije mjerodavan primiti ovaj sakrament.
Odgovaram: ovaj je sakrament duhovno ozdravljenje, kako je gore navedeno (pit. 30, čl. 1, 2), i označen je putem ozdravljenja tijela. Stoga se ovaj sakrament ne bi trebao podijeliti onima koji nisu subjekti za tjelesno ozdravljenje, onima naime koji su dobroga zdravlja.
Odgovor na 1. prigovor: iako je duhovno zdravlje glavni učinak ovoga sakramenta, ipak to isto duhovno ozdravljenje mora biti označeno ozdravljenjem tijela, premda tjelesno zdravlje možda stvarno ne uslijedi. Dosljedno tome, duhovno se zdravlje može podijeliti ovim sakramentom samo onima koji su mjerodavni primiti tjelesno ozdravljenje, naime bolesnima; baš kao što samo onaj može primiti krštenje tko je sposoban za tjelesno pranje, a ne dijete još u majčinoj utrobi.
Odgovor na 2. prigovor: čak ni oni koji ulaze u život ne mogu primiti krštenje osim ako nisu sposobni za tjelesno pranje. I tako oni koji odlaze iz ovoga života ne mogu primiti ovaj sakrament, osim ako nisu subjekti za tjelesno ozdravljenje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.