Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 30, a. 2

Je li tjelesno zdravlje učinak ovoga sakramenta

Prigovor 1. Čini se da tjelesno zdravlje nije učinak ovoga sakramenta. Jer svaki je sakrament duhovni lijek. Duhovni je pak lijek određen za duhovno zdravlje, baš kao što je tjelesni lijek određen za zdravlje tijela. Dakle, tjelesno zdravlje nije učinak ovoga sakramenta.

Prigovor 2. Nadalje, sakramenti uvijek proizvode svoj učinak u onima koji im pristupaju u pravilnim raspoloženjima. Ponekad pak primatelj ovoga sakramenta ne prima tjelesno zdravlje, ma kako ga pobožno primio. Dakle, tjelesno zdravlje nije njegov učinak.

Prigovor 3. Nadalje, djelotvornost nam se ovoga sakramenta obznanjuje u petom poglavlju Jakovljeve poslanice. Ozdravljenje se pak ondje pripisuje kao učinak, ne pomazanja, nego molitve, jer on kaže: „Molitva vjere spasit će nemoćnika“. Dakle, tjelesno ozdravljenje nije učinak ovoga sakramenta.

Naprotiv, djelovanje Crkve jest djelotvornije nakon Kristove muke nego prije. Prije Muke pak oni koje su apostoli pomazali uljem bivali su izliječeni (Mk 6,13). Dakle, pomazanje ima svoj učinak sada u liječenju tijela. Nadalje, sakramenti proizvode svoj učinak označavajući ga. Krštenje pak označava i proizvodi duhovno pranje, posredstvom tjelesnoga pranja u kojem se izvana sastoji. Dakle, bolesničko pomazanje označava i uzrokuje duhovno ozdravljenje posredstvom tjelesnoga ozdravljenja koje ostvaruje izvana.

Odgovaram: kao što krštenje uzrokuje duhovno čišćenje od duhovnih ljaga posredstvom tjelesnoga pranja, tako ovaj sakrament uzrokuje unutarnje ozdravljenje posredstvom vanjskoga sakramentalnoga ozdravljenja: i baš kao što krsno pranje ima učinak tjelesnoga pranja, budući da ostvaruje čak i tjelesno čišćenje, tako i bolesničko pomazanje ima učinak tjelesnoga lijeka, naime ozdravljenje tijela. Ali postoji razlika, ukoliko tjelesno pranje uzrokuje tjelesno čišćenje naravnim svojstvom tjelesnoga elementa, te ga dosljedno tome uvijek uzrokuje, dok bolesničko pomazanje uzrokuje tjelesno ozdravljenje ne naravnim svojstvom tvari, nego božanskom moći koja djeluje razumno. I budući da razumno djelovanje nikada ne proizvodi sekundarni učinak, osim ukoliko se traži za glavni učinak, slijedi da tjelesno ozdravljenje ne proizlazi uvijek iz ovoga sakramenta, nego samo onda kada se traži za duhovno ozdravljenje: i tada ga proizvodi uvijek, pod uvjetom da nema zapreke sa strane primatelja.

Odgovor na 1. prigovor: ovaj prigovor dokazuje da tjelesno zdravlje nije glavni učinak ovoga sakramenta: i to je istinito. Odgovor na 2. prigovor jasan je iz onoga što je gore rečeno (usp. pit. 29, čl. 8).

Odgovor na 3. prigovor: ta je molitva oblik ovoga sakramenta, kako je gore navedeno (pit. 29, čl. 8, 9). Stoga, što se tiče njegova oblika, ovaj sakrament crpi iz nje svoju djelotvornost u liječenju tijela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.