Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 26, a. 3

Može li ih biskup podjeljivati

Prigovor 1. Čini se da čak ni biskup ne može podjeljivati oproste. Zato što je riznica Crkve zajedničko vlasništvo čitave Crkve. Zajedničko se pak vlasništvo čitave Crkve ne može dijeliti osim po onome tko predsjeda čitavoj Crkvi. Dakle, samo papa može podjeljivati oproste.

Prigovor 2. Nadalje, nitko ne može oprostiti kazne određene zakonom osim onoga tko ima vlast donijeti zakon. Kazne u zadovoljštini za grijehe pak određene su zakonom. Dakle, samo papa može oprostiti te kazne, budući da je on donositelj zakona.

Naprotiv, stoji običaj Crkve u skladu s kojim biskupi podjeljuju oproste.

Odgovaram: papa ima puninu papinske vlasti, bivajući poput kralja u svome kraljevstvu: dok su biskupi postavljeni na udio u njegovoj brizi, poput sudaca nad svakim gradom. Otuda se samo njima papa u svojim pismima obraća kao „braći“, dok sve druge naziva svojim „sinovima“. Stoga punina vlasti podjeljivanja oprostâ počiva u papi, jer ih on može podjeljivati kako hoće, pod uvjetom da je uzrok zakonit: dok u biskupima ta vlast počiva podložna papinoj odredbi, tako da ih mogu podjeljivati unutar određenih granica, a ne preko njih. To dostaje za odgovore na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.