Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 26, a. 2

Može li đakon ili drugi, tko nije svećenik, podjeljivati oproste

Prigovor 1. Čini se da đakon, ili onaj tko nije svećenik, ne može podijeliti oprost. Zato što je oproštenje grijehâ učinak ključeva. Nitko pak osim svećenika nema ključeve. Dakle, samo svećenik može podjeljivati oproste.

Prigovor 2. Nadalje, potpunije se oproštenje kazne podjeljuje oprostima nego na sudištu pokore. Ali samo svećenik ima vlast na ovome potonjemu, te stoga samo on ima vlast na onome prvome.

Naprotiv, raspodjela crkvene riznice povjerava se istoj osobi kojoj i upravljanje Crkvom. To se pak povjerava ponekad onome tko nije svećenik. Dakle, on može podjeljivati oproste, budući da oni crpe svoju djelotvornost iz raspodjele crkvene riznice.

Odgovaram: vlast podjeljivanja oprostâ slijedi jurisdikciju, kako je gore navedeno (pit. 25, čl. 2). I budući da đakoni i drugi, koji nisu svećenici, mogu imati jurisdikciju bilo delegiranu, kao legati, bilo redovitu, kao izabrani biskupi, slijedi da čak i oni koji nisu svećenici mogu podjeljivati oproste, premda ne mogu odrješivati na sudištu pokore, budući da to slijedi primanje svetih redova. To dostaje za odgovore na prigovore, jer podjeljivanje oprostâ pripada ključu jurisdikcije, a ne ključu reda.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.