Suppl., q. 24, a. 3
Može li čovjek biti odriješen od jednoga izopćenja a da ne bude odriješen od drugoga
Prigovor 1. Čini se da čovjek ne može biti odriješen od jednoga izopćenja a da ne bude odriješen od svih. Jer učinak bi trebao biti razmjeran svojemu uzroku. Uzrok je izopćenja pak grijeh. Budući da, dakle, čovjek ne može biti odriješen od jednoga grijeha a da ne bude odriješen od svih, ne može se to dogoditi ni s obzirom na izopćenje.
Prigovor 2. Nadalje, odrješenje od izopćenja proglašava se u Crkvi. Ali čovjek koji je pod zabranom jednoga izopćenja jest izvan Crkve. Dakle, dokle god jedno ostaje, čovjek ne može biti odriješen od drugoga.
Naprotiv, izopćenje je kazna. Čovjek pak može biti odriješen od jedne kazne dok druga ostaje. Dakle, čovjek može biti odriješen od jednoga izopćenja, a ipak ostati pod drugim.
Odgovaram: izopćenja nisu međusobno povezana ni na koji način, i tako je moguće da čovjek bude odriješen od jednoga, a ipak ostane pod drugim. Valja, međutim, primijetiti da ponekad čovjek leži pod nekoliko izopćenja koja je izrekao jedan sudac; i tada, kada biva odriješen od jednoga, podrazumijeva se da je odriješen od svih, osim ako se ne izrazi suprotno, ili ako ne zatraži da bude odriješen od izopćenja samo po jednoj točki, dok je bio izopćen po nekoliko njih. S druge strane, ponekad čovjek leži pod nekoliko presuda izopćenja koje je izreklo nekoliko sudaca; i tada, kada je odriješen od jednoga izopćenja, nije time odriješen od ostalih, osim ako na njegovu molbu svi ne potvrde njegovo odrješenje, ili ako svi ne ovlaste jednoga da ga odriješi.
Odgovor na 1. prigovor: svi su grijesi povezani zajedno u odvraćanju od Boga, što je nespojivo s oproštenjem grijeha; stoga jedan grijeh ne može biti oprošten bez drugoga. Ali izopćenja nemaju takve veze. Niti opet odrješenje od izopćenja biva spriječeno protivnošću volje, kako je gore navedeno (čl. 2). Otuda dokaz ne dokazuje.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je takav čovjek iz nekoliko razloga bio izvan Crkve, tako je moguće da se njegovo odvajanje ukloni po jednoj osnovi, a ostane po drugoj.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.