Suppl., q. 23, a. 2
Biva li izopćen onaj tko opći s izopćenom osobom
Prigovor 1. Čini se da osoba ne navlači izopćenje time što opći s onim tko je izopćen. Jer poganin ili Židov više je odvojen od Crkve nego osoba koja je izopćena. Ali čovjek ne navlači izopćenje time što opći s poganinom ili Židovom. Dakle, ne navlači ga ni time što opći s izopćenim kršćaninom.
Prigovor 2. Nadalje, ako čovjek navlači izopćenje time što opći s izopćenom osobom, iz istoga bi razloga treći navukao izopćenje općeći s njime, i tako bi se moglo ići unedogled, što bi se činilo apsurdnim. Dakle, čovjek ne navlači izopćenje time što opći s onim tko je izopćen.
Naprotiv, izopćena je osoba prognana iz zajedništva. Dakle, tko god opći s njom, napušta zajedništvo Crkve: i otuda se čini da je izopćen.
Odgovaram: osoba može navući izopćenje na dva načina. Prvo, tako da izopćenje uključuje i nju samu i svakoga tko opći s njom: i tada, bez ikakve sumnje, tko god opći s njom, navlači veliko izopćenje. Drugo, tako da je izopćenje jednostavno izrečeno nad njom; i tada čovjek može općiti s njom bilo u njezinu zločinu, savjetom, pomoći ili povlađivanjem, u kojemu slučaju opet navlači veliko izopćenje, bilo da može općiti s njom u drugim stvarima razgovarajući s njom, pozdravljajući je ili blagujući s njom, u kojemu slučaju navlači malo izopćenje.
Odgovor na 1. prigovor: Crkva nema nakanu popravljati nevjernike kao ni vjernike koji su pod njezinom brigom; otuda ne odsijeca one koje izopćuje od zajedništva nevjernika, kao što čini od zajedništva vjernika nad kojima vrši određenu vlast.
Odgovor na 2. prigovor: dopušteno je održavati zajedništvo s onim tko je navukao malo izopćenje, tako da izopćenje ne prelazi na treću osobu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.