Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 23, a. 1

Je li dopušteno općiti u čisto tjelesnim stvarima s onim tko je izopćen

Prigovor 1. Čini se da je dopušteno, u čisto tjelesnim stvarima, općiti s izopćenom osobom. Jer izopćenje je čin ključeva. Ali vlast ključeva proteže se samo na duhovne stvari. Dakle, izopćenje ne priječi čovjeka da opći s drugim u tjelesnim stvarima.

Prigovor 2. Nadalje, „ono što je ustanovljeno radi ljubavi, ne bori se protiv ljubavi“ (usp. pit. 11, čl. 1, prig. 1). Ali zapovijeđu ljubavi obvezani smo priteći u pomoć svojim neprijateljima, što je nemoguće bez neke vrste općenja. Dakle, dopušteno je općiti s izopćenom osobom u tjelesnim stvarima.

Naprotiv, stoji pisano (1 Kor 5,11): „S takvim ni jesti“!

Odgovaram: izopćenje je dvostruko: postoji malo izopćenje, koje lišava čovjeka samo udjela u sakramentima, ali ne i zajedništva vjernika. Stoga je dopušteno općiti s osobom koja leži pod izopćenjem ove vrste, ali ne i dati joj sakramente. Drugo je veliko izopćenje, koje lišava čovjeka sakramenata Crkve i zajedništva vjernika. Stoga nije dopušteno općiti s onim tko leži pod takvim izopćenjem. Ali, budući da Crkva pribjegava izopćenju kako bi popravila, a ne uništila, izuzetak se čini od ovoga općega zakona u određenim stvarima u kojima je općenje dopušteno, naime u onima koje se tiču spasenja, jer čovjeku je dopušteno govoriti o takvim stvarima s izopćenom osobom; a može se čak govoriti i o drugim stvarima kako bi se umirio i kako bi riječi spasenja bile prihvatljivije. Štoviše, izuzetak se čini u korist određenih ljudi čiji je posao biti uz izopćenu osobu, naime njegove žene, djeteta, sluge, vazala ili podređenoga. To valja, međutim, razumjeti o djeci koja nisu punoljetna, inače im je zabranjeno općiti s ocem; a što se tiče ostalih, izuzetak se primjenjuje na njih ako su stupili u njegovu službu prije njegova izopćenja, ali ne ako su to učinili poslije. Neki razumiju ovaj izuzetak tako da se primjenjuje na suprotan način, naime da gospodar može općiti sa svojim podložnicima; dok drugi drže suprotno. U svakom slučaju dopušteno im je općiti s drugima u stvarima u kojima su pod obvezom prema njima, jer kao što su podložnici dužni služiti svome gospodaru, tako je i gospodar dužan brinuti se za svoje podložnike. Opet, određeni su slučajevi izuzeti; kao kada je činjenica izopćenja nepoznata, ili u slučaju stranaca ili putnika u zemlji onih koji su izopćeni, jer njima je dopušteno kupovati od njih ili primati milostinju od njih. Isto tako ako bi itko vidio izopćenu osobu u nevolji: jer tada bi bio obvezan zapoviješću ljubavi pomoći joj. Sve je to sadržano u sljedećem stihu: „Korist, zakon, poniznost, neznanje o činjenici, nužda“, gdje se „korist“ odnosi na spasonosne riječi, „zakon“ na brak, „poniznost“ na podložnost. Ostalo ne treba objašnjenja.

Odgovor na 1. prigovor: tjelesne su stvari podređene duhovnim stvarima. Stoga se vlast koja se proteže na duhovne stvari može protegnuti i na stvari koje se dotiču tijela: baš kao što umijeće koje razmatra cilj zapovijeda u stvarima usmjerenima na cilj.

Odgovor na 2. prigovor: u slučaju gdje je čovjek obvezan zapoviješću ljubavi održavati općenje, zabrana prestaje, kako je jasno iz onoga što je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.