Suppl., q. 22, a. 4
Može li itko izopćiti samoga sebe, sebi jednakoga ili poglavara
Prigovor 1. Čini se da čovjek može izopćiti samoga sebe, sebi jednakoga ili svoga poglavara. Jer Božji je anđeo bio veći od Pavla, prema Mt 11,11: „Onaj tko je manji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega“, od koga „veći nije ustao među rođenima od žena“. Pavao je pak izopćio anđela s neba (Gal 1,8). Dakle, čovjek može izopćiti svoga poglavara.
Prigovor 2. Nadalje, ponekad svećenik izriče opće izopćenje radi krađe ili sličnoga. Ali moglo bi se dogoditi da je on, ili njemu jednaki, ili poglavar učinio takve stvari. Dakle, čovjek može izopćiti samoga sebe, sebi jednakoga ili poglavara.
Prigovor 3. Nadalje, čovjek može odriješiti svoga poglavara ili sebi jednakoga na sudištu pokore, kao kada se biskup ispovjedi svome podložniku, ili jedan svećenik ispovjedi lake grijehe drugome. Dakle, čini se da čovjek može i izopćiti svoga poglavara ili sebi jednakoga.
Naprotiv, izopćenje je čin jurisdikcije. Ali nijedan čovjek nema jurisdikciju nad samim sobom (budući da nitko ne može biti i sudac i optuženik u istome suđenju), niti nad svojim poglavarom, niti nad sebi jednakim. Dakle, čovjek ne može izopćiti svoga poglavara, sebi jednakoga ili samoga sebe.
Odgovaram: budući da je po jurisdikciji čovjek postavljen iznad onih nad kojima ima jurisdikciju, time što je njihov sudac, slijedi da nijedan čovjek nema jurisdikciju nad samim sobom, svojim poglavarom ili sebi jednakim, te da, dosljedno tome, nitko ne može izopćiti niti samoga sebe, niti svoga poglavara, niti sebi jednakoga.
Odgovor na 1. prigovor: Apostol govori hipotetski, to jest pod pretpostavkom da bi anđeo sagriješio, jer u tome slučaju ne bi bio viši od Apostola, nego niži. Niti je apsurdno to da, ako je prednji član pogodbene rečenice nemoguć, i posljedica bude nemoguća.
Odgovor na 2. prigovor: u tome slučaju nitko ne bi bio izopćen, budući da nijedan čovjek nema vlast nad sebi ravnim.
Odgovor na 3. prigovor: Odrješivanje i vezanje na sudištu ispovijedi utječe samo na naš odnos prema Bogu, u čijim očima čovjek od bivajući iznad drugoga pada ispod njega po grijehu; dok je s druge strane izopćenje stvar vanjskoga sudišta na kojem čovjek ne gubi svoju uzvišenost radi grijeha. Otuda nema usporedbe između ta dva sudišta. Ipak, čak ni na sudištu ispovijedi čovjek ne može odriješiti samoga sebe, ili svoga poglavara, ili sebi jednakoga, osim ako mu vlast za to nije povjerena. To se ne primjenjuje na lake grijehe, jer se oni mogu oprostiti po bilo kojim sakramentima koji podjeljuju milost, stoga oproštenje lakih grijeha slijedi vlast redova.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.