Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 21, a. 3

Treba li itko biti izopćen zbog nanošenja vremenite štete

Prigovor 1. Čini se da nitko ne bi trebao biti izopćen radi nanošenja vremenite štete. Jer kazna ne bi smjela nadilaziti krivnju. Kazna izopćenja pak jest lišavanje duhovnoga dobra, koje nadilazi sva vremenita dobra. Dakle, nitko ne bi trebao biti izopćen radi vremenitih povreda.

Prigovor 2. Nadalje, nikomu ne bismo trebali vraćati zlo za zlo, prema zapovijedi Apostola (Rim 12,17). No to bi bilo vraćanje zla za zlo ako bi čovjek bio izopćen radi nanošenja takve povrede. Dakle, to se nipošto ne bi smjelo činiti.

Naprotiv, Petar je osudio Ananiju i Safiru na smrt jer su zatajili dio utrška od svojega zemljišta (Dj 5,1-10). Dakle, dopušteno je Crkvi izopćiti radi vremenitih povreda.

Odgovaram: izopćenjem crkveni sudac isključuje čovjeka, u određenom smislu, iz kraljevstva. Stoga, budući da ne bi trebao isključiti iz kraljevstva druge osim nedostojnih, kako je razjašnjeno iz definicije ključeva (pit. 17, čl. 2), i budući da nitko ne postaje nedostojan osim ako činjenjem smrtnoga grijeha ne izgubi ljubav koja je put što vodi u kraljevstvo, slijedi da nitko ne bi trebao biti izopćen osim radi smrtnoga grijeha. I budući da nanošenjem povrede čovjeku u njegovu tijelu ili u njegovim vremenitim dobrima netko može sagriješiti smrtno i djelovati protiv ljubavi, Crkva može izopćiti čovjeka jer je nanio vremenitu povredu bilo komu. Ipak, kako je izopćenje najstroža kazna, i budući da su kazne namijenjene kao lijekovi, prema Filozofu (Ethic. ii), i ponovno budući da razborit liječnik počinje s lakšim i manje rizičnim lijekovima, stoga se izopćenje ne bi smjelo nanositi, čak ni za smrtni grijeh, osim ako je grješnik tvrdokoran, bilo time što ne dolazi na sud, bilo time što odlazi prije nego što je presuda izrečena, bilo time što ne sluša odluku suda. Jer tada, ako nakon dužne opomene odbije poslušati, smatra se tvrdokornim, i sudac, ne mogući drugačije postupiti protiv njega, mora ga izopćiti.

Odgovor na 1. prigovor: krivnja se ne mjeri opsegom štete koju čovjek čini, nego voljom kojom to čini, djelujući protiv ljubavi. Stoga, premda kazna izopćenja nadilazi učinjenu štetu, ne nadilazi mjeru grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: kada se čovjek popravlja bivajući kažnjen, ne vraća mu se zlo, nego dobro: budući da su kazne lijekovi, kako je gore navedeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.