Suppl., q. 18, a. 3
Može li svećenik vezivati po snazi vlasti ključeva
Prigovor 1. Čini se da svećenik ne može vezivati po snazi vlasti ključeva. Jer sakramentalna je vlast određena kao lijek protiv grijeha. No vezivanje nije lijek za grijeh, nego naizgled više pridonosi pogoršanju bolesti. Dakle, po vlasti ključeva, koja je sakramentalna vlast, svećenik ne može vezivati.
Prigovor 2. Nadalje, baš kao što je odriješiti ili otvoriti ukloniti zapreku, tako je vezati postaviti zapreku. No zapreka nebu jest grijeh, koji nam ne može biti postavljen vanjskim uzrokom, budući da se nijedan grijeh ne čini osim voljom. Dakle, svećenik ne može vezivati.
Prigovor 3. Nadalje, ključevi crpe svoju djelotvornost iz Kristove Muke. No vezivanje nije učinak Muke. Dakle, svećenik ne može vezivati po vlasti ključeva.
Naprotiv, pisano je (Mt 16,19): „Što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima“. Nadalje, razumne su moći usmjerene na suprotnosti. No vlast ključeva je razumna moć, budući da ima rasuđivanje povezano sa sobom. Dakle, usmjerena je na suprotnosti. Dakle, ako može odriješiti, može i vezati.
Odgovaram: djelovanje svećenika u upotrebi ključeva suobličeno je Božjemu djelovanju, Čiji je on poslužitelj. No Božje se djelovanje proteže i na krivnju i na kaznu; na krivnju doduše tako da je odrješuje izravno, a da je vezuje neizravno, utoliko što se kaže da otvrdnjuje kada uskraćuje svoju milost; dok se Njegovo djelovanje proteže na kaznu izravno, u oba pogleda, jer je i oprašta i nanosi. Na sličan način, dakle, premda svećenik pri odrješivanju vrši djelovanje određeno za otpuštenje krivnje, na gore spomenuti način (čl. 1), on ipak pri vezivanju ne vrši nikakvo djelovanje na krivnju (osim ako se ne kaže da vezuje time što ne odrješuje pokornika i proglašujući ga svezanim), nego ima vlast i vezivanja i odrješivanja s obzirom na kaznu. Jer on odrješuje od kazne koju otpušta, dok vezuje s obzirom na kaznu koja preostaje. To čini na dva načina: prvo, s obzirom na količinu kazne promatranu općenito, i tako ne vezuje osim time što ne odrješuje i proglašujući pokornika svezanim; drugo, s obzirom na ovu ili onu pojedinačnu kaznu, i tako vezuje na kaznu nalažući je.
Odgovor na 1. prigovor: Ostatak kazne na koju svećenik vezuje pokornika jest lijek koji ovoga potonjega čisti od ljage grijeha.
Odgovor na 2. prigovor: ne samo grijeh nego je i kazna zapreka nebu: a kako nju nalaže svećenik, rečeno je u članku.
Odgovor na 3. prigovor: čak nas i Kristova Muka vezuje na neku kaznu kojom se Njemu suobličujemo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.