Suppl., q. 16, a. 2
Može li biti u svetima u slavi
Prigovor 1. Čini se da sveti u slavi nemaju pokoru. Jer, kako Grgur kaže (Moral. iv), „blaženi se sjećaju svojih grijeha, kao što se i mi, bez žalosti, sjećamo svojih žalosti nakon što smo izliječeni“. Ali pokora je žalost srca. Dakle, sveti na nebu nemaju pokoru.
Prigovor 2. Nadalje, sveti na nebu suobličeni su Kristu. Ali u Kristu nije bilo pokore, budući da nije bilo vjere koja je načelo pokore. Dakle, neće biti pokore u svetima na nebu.
Prigovor 3. Nadalje, habitus je beskoristan ako se ne svodi na svoj čin. Ali sveti se na nebu neće stvarno kajati, jer, ako bi se kajali, u njima bi bilo nešto protiv njihove želje. Dakle, habitus pokore neće biti u njima.
Prigovor 4. S druge strane, pokora je dio pravednosti. Ali pravednost je „vječna i besmrtna“ (Mudr 1,15), i ostat će na nebu. Dakle, ostat će i pokora.
Prigovor 5. Nadalje, čitamo u Životima otaca da je jedan od njih rekao da će se čak i Abraham pokajati što nije učinio više dobra. Ali čovjek bi se trebao pokajati radi učinjenoga zla više nego radi dobra koje je ostavio neučinjenim, a koje nije bio dužan učiniti, jer takvo je dobro o kojemu je riječ. Dakle, ondje će biti pokajanja radi učinjenoga zla.
Odgovaram: stožerne će kreposti ostati na nebu, ali samo što se tiče čina koje vrše s obzirom na svoj cilj. Stoga, budući da je krepost pokore dio pravednosti koja je stožerna krepost, tko god ima habitus pokore u ovome životu, imat će ga u životu koji ima doći: ali neće imati isti čin kao sada, nego drugi, naime zahvaljivanje Bogu za Njegovo milosrđe u opraštanju njegovih grijeha.
Odgovor na 1. prigovor: ovaj dokaz dokazuje da oni nemaju isti čin kakav pokora ima sada; i mi to dopuštamo.
Odgovor na 2. prigovor: Krist nije mogao sagriješiti, stoga je tvar ove kreposti nedostajala s obzirom na Njega i stvarno i potencijalno: tako da nema usporedbe između Njega i drugih.
Odgovor na 3. prigovor: pokajanje, strogo govoreći, promatrano kao onaj čin pokore koji je u ovome životu, neće biti na nebu: a ipak habitus neće biti bez svoje koristi, jer će imati drugi čin. Odgovor na prigovore 4 i 5: Dopuštamo četvrti dokaz. Ali budući da peti prigovor dokazuje da će na nebu biti isti čin pokore kao sada, odgovaramo na ovaj potonji govoreći da će čovjek na nebu biti posve suobličen volji Božjoj. Stoga, kao što Bog, svojom prethodnom voljom, ali ne i svojom posljedičnom voljom, želi da sve stvari budu dobre, i stoga da ne bude nikakva zla, tako je i s blaženima. Tu volju ovaj sveti otac nepravo naziva pokorom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.