Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 14, a. 1

Može li čovjek zadovoljiti za jedan grijeh a da ne zadovolji za drugi

Prigovor 1. Čini se da čovjek može zadovoljiti za jedan grijeh a da ne zadovolji za drugi. Jer kada nekoliko stvari nije povezano zajedno, jedna se može oduzeti bez druge. Grijesi pak nisu međusobno povezani, inače bi onaj tko ima jedan imao sve. Dakle, jedan se grijeh može okajati zadovoljštinom bez drugoga.

Prigovor 2. Nadalje, Bog je milosrdniji od čovjeka. Ali čovjek prihvaća plaćanje jednoga duga bez plaćanja drugoga. Dakle, Bog prihvaća zadovoljštinu za jedan grijeh bez drugoga.

Prigovor 3. Nadalje, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 15), „zadovoljština je iskorijeniti uzroke grijeha i ne dati priliku njegovim poticajima“. To se pak može učiniti s obzirom na jedan grijeh, a ne na drugi, kao kada čovjek obuzdava svoju požudu, a ustraje u lakomosti. Dakle, možemo dati zadovoljštinu za jedan grijeh a da ne zadovoljimo za drugi.

Naprotiv, post onih koji su postili „da se prepiru i svađaju“ (Iz 58,4-5) nije bio prihvatljiv Bogu, premda je post djelo zadovoljštine. Zadovoljština se pak ne može dati osim djelima koja su prihvatljiva Bogu. Dakle, onaj tko ima grijeh na savjesti ne može dati zadovoljštinu Bogu. Nadalje, zadovoljština je lijek za liječenje prošlih grijeha i za očuvanje od budućih grijeha, kako je gore navedeno (pit. 12, čl. 3). Ali bez milosti nemoguće je izbjeći grijehe. Budući da, dakle, svaki grijeh isključuje milost, nije moguće dati zadovoljštinu za jedan grijeh, a ne za drugi.

Odgovaram: neki su držali da je moguće dati zadovoljštinu za jedan grijeh, a ne za drugi, kako Učitelj navodi (Sent. iv, D, 15). Ali to ne može biti. Jer budući da se prethodna uvreda mora ukloniti zadovoljštinom, način zadovoljštine mora nužno biti u skladu s uklanjanjem uvrede. Uklanjanje pak uvrede jest obnova prijateljstva: stoga ako postoji išta što priječi obnovu prijateljstva, ne može biti zadovoljštine. Budući da je, dakle, svaki grijeh zapreka prijateljstvu ljubavi, koje je čovjekovo prijateljstvo s Bogom, nemoguće je da čovjek dade zadovoljštinu za jedan grijeh dok se drži drugoga: kao što ni čovjek ne bi dao zadovoljštinu drugome za udarac ako bi mu, bacajući se pred njegove noge, zadao drugi.

Odgovor na 1. prigovor: kako grijesi nisu povezani zajedno u nekom jednomu, čovjek može navući jedan a da ne navuče drugi; dok se svi grijesi opraštaju radi jedne te iste stvari, tako da su oproštenja različitih grijeha međusobno povezana. Dosljedno tome, zadovoljština se ne može dati za jedan, a ne za drugi.

Odgovor na 2. prigovor: kada je čovjek pod obvezom prema drugome radi duga, jedina nejednakost među njima jest ona koja je suprotstavljena pravednosti, tako da se za povrat ne traži ništa dalje nego da se ponovno uspostavi jednakost pravednosti, a to se može učiniti s obzirom na jedan dug bez drugoga. Ali kada se obveza temelji na uvredi, postoji nejednakost ne samo pravednosti nego i prijateljstva, tako da bi se uvreda uklonila zadovoljštinom, mora se ne samo vratiti jednakost pravednosti plaćanjem kazne jednake uvredi nego se mora i ponovno uspostaviti jednakost prijateljstva, što je nemoguće dokle god ostaje zapreka prijateljstvu.

Odgovor na 3. prigovor: svojom težinom jedan nas grijeh vuče dolje k drugome, kako Grgur kaže (Moral. xxv): tako da kada se čovjek drži jednoga grijeha, on se ne odsijeca dostatno od uzrokâ daljnjega grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.