Suppl., q. 10, a. 4
Daje li ispovijed nadu u spasenje
Prigovor 1. Čini se da se nada u spasenje ne bi trebala računati kao učinak ispovijedi. Jer nada proizlazi iz svih zaslužnih čina. Dakle, čini se da ona nije vlastiti učinak ispovijedi.
Prigovor 2. Nadalje, do nade dolazimo kroz nevolju, kako se vidi iz Rim 5,3-4. Čovjek pak trpi nevolju ponajprije u zadovoljštini. Dakle, zadovoljština prije nego ispovijed daje nadu u spasenje.
Naprotiv, „ispovijed čini čovjeka poniznijim i opreznijim“, kako Učitelj navodi u tekstu (Sent. iv, D, 17). Ali ishod je toga da čovjek začinje nadu u spasenje. Dakle, učinak je ispovijedi davanje nade u spasenje.
Odgovaram: ne možemo imati nikakve nade za oproštenje naših grijeha osim po Kristu: i budući da se ispoviješću čovjek podlaže ključevima Crkve koji svoju moć crpe iz Kristove muke, stoga kažemo da ispovijed daje nadu u spasenje.
Odgovor na 1. prigovor: nisu naša djela, nego milost našega Otkupitelja, glavni uzrok nade u spasenje: i budući da se ispovijed oslanja na milost našega Otkupitelja, ona daje nadu u spasenje ne samo kao zaslužan čin nego i kao dio sakramenta.
Odgovor na 2. prigovor: nevolja daje nadu u spasenje čineći da vršimo vlastitu krepost i isplaćujući dug kazne: dok to čini i ispovijed na gore spomenuti način.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.