Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 10, a. 2

Izbavlja li ispovijed na bilo koji način od kazne

Prigovor 1. Čini se da ispovijed nipošto ne izbavlja od kazne. Jer grijeh ne zaslužuje nikakvu kaznu osim one koja je ili vječna ili vremenita. Vječna se pak kazna oprašta skrušenjem, a vremenita kazna zadovoljštinom. Dakle, ništa se od kazne ne oprašta ispoviješću.

Prigovor 2. Nadalje, „volja se uzima za djelo“ [usp. Can. Magna Pietas, De Poenit., Dist. i], kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 17). Onaj tko je skrušen ima nakanu ispovjediti se, stoga mu njegova nakana koristi kao da se već ispovjedio, te tako ispovijed koju poslije obavi ne oprašta nijedan dio kazne.

Naprotiv, ispovijed je pokorničko djelo. Ali sva pokornička djela okajavaju kaznu koja se duguje za grijeh. Dakle, čini to i ispovijed.

Odgovaram: ispovijed zajedno s odrješenjem ima moć izbaviti od kazne, iz dva razloga. Prvo, iz moći samoga odrješenja: i tako sama želja za odrješenjem izbavlja čovjeka od vječne kazne, kao i od krivnje. Ta je kazna pak kazna osude i potpunoga progonstva: a kada se čovjek od nje izbavi, još uvijek ostaje obvezan na vremenitu kaznu, ukoliko je kazna lijek koji čisti i usavršava; i tako tu kaznu moraju pretrpjeti u čistilištu oni koji su također bili izbavljeni od paklene kazne. Koja je vremenita kazna iznad moći pokajnika koji boravi na ovome svijetu, ali biva toliko umanjena vlašću ključeva da je unutar sposobnosti pokajnika, te se on može dajući zadovoljštinu očistiti u ovome životu. Drugo, ispovijed umanjuje kaznu snagom same naravi čina onoga tko se ispovijeda, jer taj čin ima uz sebe vezanu kaznu stida, tako da što se češće isti grijesi ispovijedaju, to se kazna više umanjuje. To dostaje za odgovor na 1. prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: volja se ne uzima za djelo ako to djelo čini drugi, kao u slučaju krštenja: jer volja za primanjem krštenja ne vrijedi toliko koliko primanje krštenja. Ali čovjekova se volja uzima za djelo kada je ovo potonje nešto što u potpunosti čini on sam. Opet, to je istinito za bitnu nagradu, ali ne i za uklanjanje kazne i sličnoga, što potpada pod zaglavlje akcidentalne i sekundarne nagrade. Dosljedno tome, onaj tko se ispovjedio i primio odrješenje bit će manje kažnjen u čistilištu nego onaj tko nije otišao dalje od skrušenja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.