Suppl., q. 10, a. 1
Izbavlja li ispovijed od smrti grijeha
Prigovor 1. Čini se da ispovijed ne izbavlja od smrti grijeha. Jer ispovijed slijedi skrušenje. Ali skrušenje dostatno briše krivnju. Dakle, ispovijed ne izbavlja od smrti grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, kao što je smrtni grijeh krivnja, tako je i laki. Ispovijed pak čini lakim ono što je prije bilo smrtno, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 17). Dakle, ispovijed ne briše krivnju, nego se jedna krivnja mijenja u drugu.
Naprotiv, ispovijed je dio sakramenta pokore. Ali pokora izbavlja od krivnje. Dakle, izbavlja i ispovijed.
Odgovaram: pokora, kao sakrament, usavršava se ponajprije u ispovijedi, jer se po ovoj potonjoj čovjek podlaže posvećenim službenicima Crkve, koji su djelitelji sakramenata: jer sa skrušenjem je sjedinjena želja za ispoviješću, a zadovoljština se nalaže prema sudu svećenika koji sluša ispovijed. I budući da se u sakramentu pokore, kao i u krštenju, ulijeva ona milost kojom se grijesi opraštaju, stoga ispovijed snagom podijeljenoga odrješenja oprašta krivnju, baš kao što to čini krštenje. Krštenje pak izbavlja od smrti grijeha ne samo time što se prima stvarno nego i time što se prima u želji, kako je bjelodano s obzirom na one koji pristupaju sakramentu krštenja nakon što su već posvećeni. I osim ako čovjek ne postavi zapreku, on prima, samom činjenicom što je kršten, milost kojom mu se grijesi opraštaju, ako već nisu oprošteni. Isto valja reći i za ispovijed, kojoj se dodaje odrješenje jer je pokajnika izbavila od krivnje time što je prethodno bila u njegovoj želji. Poslije, u vrijeme stvarne ispovijedi i odrješenja, on prima povećanje milosti, a oproštenje grijehâ također bi mu se podijelilo ako njegova prethodna žalost radi grijeha nije bila dostatna za skrušenje i ako u to vrijeme nije postavio zapreku milosti. Dosljedno tome, kao što se za krštenje kaže da izbavlja od smrti, tako se može reći i za ispovijed.
Odgovor na 1. prigovor: sa skrušenjem je povezana želja za ispoviješću, te stoga ono izbavlja pokajnike od smrti na isti način na koji želja za krštenjem izbavlja one koji se idu krstiti.
Odgovor na 2. prigovor: u tekstu laki ne označava krivnju, nego kaznu koja se lako okajava. I tako ne slijedi da se jedna krivnja mijenja u drugu, nego da se posve uklanja. Jer „laki“ se uzima u tri smisla [usp. FS, pit. 88, čl. 2]: prvo, za ono što je lako generički, npr. isprazna riječ; drugo, za ono što je lako u svojemu uzroku, to jest imajući u sebi motiv za oproštenje, npr. grijesi počinjeni iz slabosti; treće, za ono što je lako u ishodu, u kojemu se smislu ovdje shvaća, jer ishod je ispovijedi taj da se čovjekova prošla krivnja oprašta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.