III, q. 90, a. 2
O broju dijelova
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno pripisuju dijelovi pokore skrušenost, ispovijed i zadovoljština. Skrušenost je naime u srcu, i tako pripada unutarnjoj pokori. Ispovijed je pak u ustima, a zadovoljština u djelu, i tako dva posljednja pripadaju vanjskoj pokori. Unutarnja pak pokora nije sakrament, nego samo vanjska pokora, koja podliježe osjetilu. Dakle, neprikladno se pripisuju ovi dijelovi sakramentu pokore.
Prigovor 2. Nadalje, u sakramentu Novoga zakona podjeljuje se milost, kako je gore izloženo. No u zadovoljštini ne podjeljuje se nikakva milost. Dakle, zadovoljština nije dio sakramenta.
Prigovor 3. Nadalje, nije isto plod stvari i dio. No zadovoljština je plod pokore, prema onome u Lk 3: „Donesite plodove dostojne pokore“. Dakle, nije dio pokore.
Prigovor 4. Nadalje, pokora se usmjeruje protiv grijeha. No grijeh se može dovršiti samo u srcu po pristanku, kako je u drugome dijelu izloženo. Dakle, i pokora. Ne bi se dakle dijelovima pokore trebala postavljati ispovijed usta i zadovoljština djela.
Naprotiv, čini se da bi trebalo postaviti više dijelova pokore. Dijelom se naime čovjeka postavlja ne samo tijelo, kao tvar, nego i duša, koja je oblik. No tri spomenute stvari, budući da su čini pokajnika, odnose se kao tvar, a odrješenje svećenika odnosi se na način oblika. Dakle, odrješenje svećenika trebalo bi se postaviti četvrtim dijelom pokore.
Odgovaram: dvostruk je dio, kako se kaže u V. knjizi Metaphysicae, naime dio biti, i dio količine. Dijelovi su biti, naravno doduše, oblik i tvar, a logički rod i razlika. Na taj se pak način svaki sakrament razlikuje na tvar i oblik kao na dijelove biti, odakle je i gore rečeno da se sakramenti sastoje u stvarima i riječima. No budući da se količina drži s obzirom na tvar, dijelovi su količine dijelovi tvari. I na taj način sakramentu se pokore posebno pripisuju dijelovi, kako je gore rečeno, s obzirom na čine pokajnika, koji su tvar ovoga sakramenta. Rečeno je pak gore da na jedan način biva naknada uvrede u pokori, a na drugi u kažnjavajućoj pravednosti. Jer u kažnjavajućoj pravednosti biva naknada prema sudu suca, a ne prema volji onoga koji vrijeđa ili uvrijeđenoga, no u pokori biva naknada uvrede prema volji onoga koji griješi, i prema sudu Boga, protiv kojega se griješi; jer ovdje se ne traži samo ponovna uspostava jednakosti pravednosti, kao u kažnjavajućoj pravednosti, nego radije pomirenje prijateljstva, što biva dok onaj koji vrijeđa nadoknađuje prema volji onoga koga je uvrijedio. Tako se dakle traži s obzirom na pokajnika: prvo doduše volja za naknadom, što biva po skrušenosti; drugo, da se podloži sudu svećenika umjesto Boga, što biva u ispovijedi; treće, da nadoknadi prema sudu Božjega poslužitelja, što biva u zadovoljštini. I zato se skrušenost, ispovijed i zadovoljština postavljaju dijelovima pokore.
Odgovor na 1. prigovor: skrušenost prema biti doduše jest u srcu, i pripada unutarnjoj pokori, a djelatno pripada vanjskoj pokori, ukoliko naime uključuje nakanu ispovijedanja i davanja zadovoljštine.
Odgovor na 2. prigovor: zadovoljština podjeljuje milost ukoliko je u nakani, i povećava je ukoliko je u izvršenju, kao krštenje u odraslih, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: zadovoljština je dio pokore sakramenta; a plod je pokore kreposti.
Odgovor na 4. prigovor: više se stvari traži za dobro, koje proizlazi iz cjelovita uzroka, nego za zlo, koje proizlazi iz pojedinačnih nedostataka, prema Dioniziju, u IV. poglavlju De divinis nominibus. I zato, premda se grijeh dovršava u pristanku srca, za savršenost se ipak pokore traži i skrušenost srca, i ispovijed usta, i zadovoljština djela.
Odgovor na 5. prigovor: na ono pak što se u protivnome prigovara bjelodano je rješenje po onome što je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.