III, q. 87, a. 3
Otpuštaju li se laki grijesi po škropljenju blagoslovljenom vodom, i udaranju u prsa, i molitvi Gospodnjoj, i drugim takvim stvarima
Prigovor 1. Čini se da se laki grijesi ne otpuštaju po škropljenju blagoslovljenom vodom, i biskupskom blagoslovu, i drugim takvim stvarima. Laki se naime grijesi ne otpuštaju bez pokore, kako je rečeno. No pokora po sebi dostaje za otpuštenje lakih grijeha. Dakle, ove stvari ništa ne djeluju na takvo otpuštenje.
Prigovor 2. Nadalje, svaka od ovih stvari ima odnos prema jednome lakom grijehu, i prema svima. Ako se dakle po nekoj od ovih stvari otpušta laki grijeh, slijedit će da se po jednakom razlogu otpuštaju svi. I tako bi po jednome udaranju u prsa, ili po jednome škropljenju blagoslovljenom vodom, čovjek postao slobodan od svih lakih grijeha. Što se čini neprikladnim.
Prigovor 3. Nadalje, laki grijesi unose dužnost podnošenja neke kazne, premda vremenite, kaže se naime, 1 Kor 3, o onome tko „naziđuje drvo, sijeno i slamu, da će se spasiti, ali tako kao kroz oganj“. No takve stvari po kojima se kaže da se laki grijeh otpušta, ili nikakvu ili najmanju kaznu u sebi imaju. Dakle, ne dostaju za potpuno otpuštenje lakih grijeha.
Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De poenitentia da za lake grijehe u prsa svoja udaramo, „i kažemo: ‚Otpusti nam duge naše‘“. I tako se čini da udaranje u prsa i molitva Gospodnja uzrokuju otpuštenje grijeha. A isti se razlog čini da je i o drugome.
Odgovaram: kako je rečeno, za otpuštenje lakoga grijeha ne traži se ulijevanje nove milosti, nego dostaje neki čin koji potječe iz milosti kojim čovjek mrzi grijeh ili izričito, ili barem neizričito, kao kada se tko gorljivo prenosi k Bogu. I zato s trostrukoga razloga neke stvari uzrokuju otpuštenje lakih grijeha. Na jedan način, ukoliko se u njima ulijeva milost, jer se po ulijevanju milosti uklanjaju laki grijesi, kako je gore rečeno. I na taj način po euharistiji i posljednjem pomazanju, i općenito po svim sakramentima Novoga zakona u kojima se podjeljuje milost, laki se grijesi otpuštaju. Drugo, ukoliko bivaju s nekim pokretom mržnje prema grijesima. I na taj način opća ispovijed, udaranje u prsa i molitva Gospodnja djeluju na otpuštenje lakih grijeha, u molitvi naime Gospodnjoj molimo: „Otpusti nam duge naše“. Treće, ukoliko bivaju s nekim pokretom štovanja prema Bogu i k božanskim stvarima. I na taj način biskupski blagoslov, škropljenje blagoslovljenom vodom, bilo koje sakramentalno pomazanje, molitva u posvećenoj crkvi, i ako što drugo ima takvo, djeluju na otpuštenje grijeha.
Odgovor na 1. prigovor: sve ove stvari uzrokuju otpuštenje lakih grijeha ukoliko privode dušu k pokretu pokore, koji je mržnja prema grijesima, ili neizričito ili izričito.
Odgovor na 2. prigovor: sve ove stvari, koliko je do njih, djeluju na otpuštenje svih lakih grijeha. Može se ipak spriječiti otpuštenje s obzirom na neke lake grijehe uz koje um stvarno prianja, kao što se i po dvoličnosti katkad priječi učinak krštenja.
Odgovor na 3. prigovor: po spomenutome uklanjaju se doduše laki grijesi s obzirom na krivnju, kako po moći nekoga posvećenja, tako i po moći ljubavi, čiji se pokret po spomenutome pobuđuje. No ne uklanja se po svakome od spomenutoga uvijek čitava dužnost podnošenja kazne, jer bi tako onaj tko bi bio posve slobodan od smrtnoga grijeha poškropljen blagoslovljenom vodom odmah uzletio. Nego se dužnost podnošenja kazne otpušta po spomenutome prema pokretu žara k Bogu, koji se po spomenutome pobuđuje katkad više, a katkad manje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.