III, q. 87, a. 2
Može li se otpustiti bez ulijevanja milosti
Prigovor 1. Čini se da se za otpuštenje lakih grijeha traži ulijevanje milosti. Učinak naime ne biva bez vlastitoga uzroka. No vlastiti uzrok otpuštenja grijeha jest milost, ne naime iz vlastitih zasluga čovjeka vlastiti se grijesi otpuštaju; odakle se kaže u Ef 2: „Bog, koji je bogat milosrđem, zbog prevelike ljubavi kojom nas uzljubi, premda bijasmo mrtvi po grijesima, oživi nas zajedno u Kristu, čijom ste milošću spašeni“. Dakle, laki se grijesi ne otpuštaju bez ulijevanja milosti.
Prigovor 2. Nadalje, laki se grijesi ne otpuštaju bez pokore. No u pokori se ulijeva milost, kao i u drugim sakramentima Novoga zakona. Dakle, laki se grijesi ne otpuštaju bez ulijevanja milosti.
Prigovor 3. Nadalje, laki grijeh nanosi neku ljagu duši. No ljaga se ne uklanja osim po milosti, koja je duhovni ukras duše. Dakle, čini se da se laki grijesi ne otpuštaju bez ulijevanja milosti.
Naprotiv, laki grijeh nadolazeći ne oduzima milost, niti je pak umanjuje, kako je u drugome dijelu izloženo. Dakle, po jednakom razlogu, zato da bi se laki grijeh otpustio, ne traži se ulijevanje nove milosti.
Odgovaram: svaka se stvar uklanja po svojoj opreci. Laki pak grijeh nije protivan milosti po habitusu ili ljubavi, nego usporava njezin čin, ukoliko se odviše priklanja čovjek stvorenomu dobru, premda ne protiv Boga, kako je u drugome dijelu izloženo. I zato da bi se grijeh uklonio, ne traži se neka milost po habitusu, nego dostaje neki pokret milosti ili ljubavi za njegovo otpuštenje. Budući ipak da u onih koji imaju uporabu slobodnoga izbora, u kojih jedino mogu postojati laki grijesi, ne biva ulijevanje milosti bez stvarna pokreta slobodnoga izbora prema Bogu i protiv grijeha; stoga, kad god se iznova milost ulije, laki se grijesi otpuštaju.
Odgovor na 1. prigovor: i otpuštenje lakih grijeha učinak je milosti, po činu naime koji iznova izvodi, a ne po nečemu po habitusu iznova duši ulivenome.
Odgovor na 2. prigovor: laki grijeh nikada se ne otpušta bez nekoga čina kreposti pokore, izričita naime ili neizričita, kako je gore rečeno. Može se ipak otpustiti laki grijeh bez sakramenta pokore, koji se u odrješenju svećenika formalno dovršuje, kako je gore rečeno. I zato ne slijedi da se za otpuštenje lakoga traži ulijevanje milosti, koja premda biva u svakome sakramentu, ne biva ipak u svakome činu kreposti.
Odgovor na 3. prigovor: kao što u tijelu biva ljaga na dva načina: na jedan način po lišenosti onoga što se traži za ukras, na primjer dužne boje ili dužna omjera udova; na drugi način po nanošenju nečega što priječi ukras, na primjer blata ili prašine; tako se također u duši unosi ljaga na jedan način po lišenosti ukrasa milosti po smrtnome grijehu, na drugi način po neurednoj nagnutosti osjećaja k nečemu vremenitome; a to biva po lakome grijehu. I zato se za uklanjanje ljage smrtnoga grijeha traži ulijevanje milosti, a za uklanjanje ljage lakoga grijeha traži se neki čin koji potječe od milosti po kojemu se uklanja neuredno prianjanje uz vremenitu stvar.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.