Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 86, a. 1

Oduzimaju li se smrtni grijesi po pokori

Prigovor 1. Čini se da se po pokori ne uklanjaju svi grijesi. Kaže naime Apostol, Heb 12, da „Ezav nije našao mjesta pokori, premda ju je sa suzama tražio“, Glosa: „To jest nije našao mjesta oproštenju i blagoslovu po pokori“. A u 2 Mak 9 kaže se o Antiohu: „Molio se onaj zlikovac Gospodinu, od kojega nije imao postići milosrđe“. Ne čini se dakle da se po pokori svi grijesi uklanjaju.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u knjizi De sermone Domini in monte da je „tolika ljaga onoga grijeha (naime kada poslije spoznaje Boga po milosti Kristovoj netko napada bratstvo i buktinjama zavisti biva gonjen protiv same milosti) da se ne može podvrgnuti poniznosti moljenja, čak i ako je prisiljen zlom savješću svoj grijeh spoznati i obznaniti“. Dakle, ne može se svaki grijeh po pokori ukloniti.

Prigovor 3. Nadalje, Gospodin kaže u Mt 12: „Tko rekne riječ protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni u budućem“. Dakle, ne može se svaki grijeh otpustiti po pokori.

Naprotiv, kaže se u Ez 18: „Nijednoga se od bezakonja njegovih koja je počinio neću više spominjati“.

Odgovaram: to da se neki grijeh po pokori ne bi mogao ukloniti moglo bi se dogoditi na dva načina: na jedan način, zato što se netko za grijeh ne bi mogao pokajati; na drugi način, zato što pokora ne bi mogla izbrisati grijeh. I na prvi doduše način ne mogu se izbrisati grijesi zlih duhova, a također i osuđenih ljudi, jer su njihovi osjećaji u zlu utvrđeni, tako da im grijeh ne može biti mrzak ukoliko je krivnja, nego im je mrzak samo ukoliko je kazna koju trpe; s razloga čega neku pokoru, ali besplodnu, imaju, prema onome u Mudr 5: „Kajući se i od tjeskobe duha uzdišući“. Zato takva pokora nije s nadom u oproštenje, nego s očajem. Takav pak ne može biti nijedan grijeh čovjeka putnika, čiji je slobodni izbor prevrtljiv na dobro i na zlo. Zato tvrditi da postoji neki grijeh u ovome životu za koji se netko ne bi mogao pokajati jest zabluda. Prvo doduše zato što bi se time oduzimala sloboda izbora. Drugo, zato što bi se time nanosila šteta moći milosti, po kojoj se može pokrenuti srce bilo kojega grješnika na pokajanje, prema onome u Izr 21: „Srce je kraljevo u ruci Božjoj, i kamo god hoće okrenut će ga“. To pak da se na drugi način ne bi mogao po pravoj pokori neki grijeh otpustiti također je zabluda. Prvo doduše zato što se protivi božanskomu milosrđu, o kojemu se kaže, Jl 2, da je „blag i milosrdan, i velika milosrđa, i spreman popustiti nad zlom“. Pobijedio bi naime na neki način čovjek Boga ako bi čovjek htio da se grijeh izbriše, a Bog ga ne bi htio izbrisati. Drugo, zato što bi to nanosilo štetu moći Kristove muke, po kojoj pokora djeluje, kao i ostali sakramenti, budući da je pisano, 1 Iv 2: „On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta“. Zato jednostavno valja reći da se svaki grijeh u ovome životu po pokori može izbrisati.

Odgovor na 1. prigovor: Ezav se nije uistinu pokajao. Što je bjelodano iz toga što je rekao: „Doći će dani žalosti oca moga, i ubit ću Jakova brata svoga“. Slično također niti Antioh nije se uistinu pokajao. Žalostio se naime zbog prošle krivnje ne zbog uvrede Boga, nego zbog tjelesne nemoći koju je trpio.

Odgovor na 2. prigovor: tu Augustinovu riječ valja ovako razumjeti: tolika je ljaga onoga grijeha da se ne može podvrgnuti poniznosti moljenja, naime lako, prema onome kako se kaže da se onaj ne može izliječiti tko se ne može lako izliječiti. Može se ipak to dogoditi po moći božanske milosti, koja također katkad u dubinu mora obraća, kako se kaže u Psalmu.

Odgovor na 3. prigovor: ta riječ ili hula protiv Duha Svetoga jest konačna nepokajnost, kako Augustin kaže u knjizi De verbis Domini, koja je posve neoprostiva, jer poslije svršetka ovoga života nema otpuštenja grijeha. Ili, ako se pod hulom protiv Duha Svetoga razumijeva grijeh koji biva iz sigurne zloće, ili također sama hula protiv Duha Svetoga, kaže se da se ne otpušta, naime lako, jer takav u sebi nema razlog isprike; ili zato što se za takav grijeh kažnjava netko i na ovome svijetu i u budućem; kako je u drugome dijelu izloženo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.